„NE PRESTAJEM BOGU ZAHVALJIVATI ZA VAS“ (Ef 1,16)
Poštovana i draga braćo svećenici!
- Ove godine, zbog izvanrednih okolnosti ugroze koronavirusom, niste u mogućnosti okupiti se na Veliki četvrtak u našoj Katedrali na slavlje Mise posvete ulja. Želio bih stoga ovim Pismom posvjedočiti vam svima da „ne prestajem Bogu zahvaljivati za vas“ (Ef 1,16), izraziti vam svoju blizinu, čestitati Dan ustanove svete euharistije i svećeništva, očitovati zahvalnost za vjerno i požrtvovno služenje Božjem narodu. Naše zajedništvo ovoga svetog dana neće biti „na daljinu“, jer sam uvjeren da će se svaki od vas internetskim putem rado pridružiti spomenutom slavlju u požeškoj Katedrali u 10.00 sati, te sabranim srcem zajedno s biskupom, ordinarijatskim svećenicima i svećenicima iz Župe sv. Terezije obnoviti svoja svećenička obećanja i potvrditi raspoloživost za Boga i njegov narod, koju smo očitovali prigodom svoga svećeničkog ređenja. Pored toga, vjerujem da će svaki od vas, slaveći na Veliki četvrtak Misu večere Gospodnje u župnoj crkvi, obnoviti se u svijesti koliko velikom Gospodinovu daru služi u svetoj euharistiji u zajedništvu s biskupom, drugim svećenicima i Božjim narodom te povjeriti sebe i svoje poslanje Onome koji je sebe predao za nas i čiju žrtvu ljubavi slavimo na oltaru.
- Veliki četvrtak dan je naše svećeničke radosti što je Gospodin ušao u naš život na tako snažan božanski način. To je dan zahvalnosti što nas je On prepoznao dostojnima svoga poziva, dan ponosa što možemo biti njegovi suradnici u naviještanju radosne vijesti, u slavljenju svetih otajstava po kojima snagom svoje ljubavi, praštanja i milosrđa zahvaća slabe i grješne ljude. Dan je to ispita naše vjernosti, kajanja za hladnoću i ravnodušnost, individualizam i sebičnost kojima smo ranili ljubav na križu, svoje vlastito dostojanstvo, svećeničku subraću i povjereni nam Božji narod. To je dan ohrabrenja, jer Gospodin unatoč našoj slabosti i grješnosti računa s nama, daje nam milost ustrajnosti kad nastojimo oko vlastite svećeničke izgradnje i poslanja, jača nas da možemo podnijeti sve teškoće, nerazumijevanja, promašaje i neuspjehe na našem svećeničkom putu. Neka Veliki četvrtak bude dan uzdizanja hvale Gospodinu iz svakog našeg svećeničkog srca zbog toga što nas on nikada ne napušta, nego nas tješi i hrabri u nevoljama i osami, bolesti i slabosti. Recimo mu danas jednostavno a iskreno s Petrom: „Gospodine, tebi je poznato da te volim!“ (Iv 21,17). Još mu dodajmo neka računa s nama i u ovom izvanrednom trenutku odvojenosti od vjernika i osamljenosti, pa i u još težim životnim situacijama koje nas mogu snaći, jer smo se bez pridržaja posvema njemu posvetili u svetom ređenju kad nas je on zagrlio, položio svoju ruku na nas i kazao: „Vi ste prijatelji moji“ (Iv 15,14). Usrdno ga zamolimo da nam ne uskrati svoga svjetla i snage na našem putu. U prilogu vam dostavljam Molitvu za svećenike o 160. obljetnici smrti sv. Ivana Marije Vianeya, zaštitnika župnika i svećenika, koje se spominjemo, da je sami češće molite i pozovete vjernike da vam se pridruže te vam na taj način budu potpora, napose u sadašnjem trenutku izolacije.
- Veliki četvrtak dan je u kojem se trebamo sjetiti koliko dugujemo Isusovoj Majci, te joj zahvaliti za ljubav kojom nas kao svoga Sina trajno privija k svome majčinskom srcu i zagovorom prati u našem poslanju. U prilogu vam dostavljam Svećeničku molitvu Isusovoj Majci da je danas i svaki dan uputite Presvetoj Bogorodici. Zahvalimo danas i našim vjernicima koji nam pomažu živom vjerom i molitvom da ustrajemo u vjernosti Isusu Kristu, izgrađujući zajedništvo njegove Crkve u našim župama. Molimo Gospodara žetve i danas neka nam daruje novih svećeničkih zvanja, da Isusovo djelo spasenja može doprijeti do svakog čovjeka u Požeškoj biskupiji i svijetu. U našoj molitvi neka danas nađu mjesto i bolesna braća svećenici, napose oni u najtežem stanju, da ih Gospodin krijepi i pridigne u slabosti, obdari zdravljem. A sve naše preminule svećenike povjerimo Božjem milosrđu, osobito nedavno preminulog Marijana Goleca, čije tijelo zbog izvanrednih okolnosti još nismo mogli ispratiti na vječni počinak.
- Kao i prethodnih godina na Veliki četvrtak želio bih vas podsjetiti na onu braću među nama koja ove godine slave svoje svećeničke jubileje. Prvi je prelat Vjekoslav Marić koji se spominje 69. obljetnice svećeništva (ređen 1951. godine), a zatim apostolski protonotar Josip Devčić, koji upravo na ovogodišnji Uskrs, 12. travnja slavi zlatni jubilej, 50. obljetnicu misništva (zaređen 1970. godine). S njime je trebao biti kod slavljeničkog oltara i nedavno preminuli Marijan Golec, bebrinski i dubočački župnik. Potom slijede – 45. obljetnica: Stjepan Bakarić i Antun Capan (ređeni 1975. godine); 40. obljetnica: Josip Klarić (ređen 1980. godine); 30. obljetnica: Josip Bogović i Mijo Lasović (ređeni 1990. godine); 25. obljetnica: Robert Mokri i Milan Vidaković (ređeni 1995. godine); 20. obljetnica: Goran Kovačević (ređen 2000.godine); 10. obljetnica: Josip Marić, Marijan Pavelić i Augustin Tašić (ređeni 2010. godine). Svima im od srca čestitam godišnjicu ređenja i sve preporučam vašoj bratskoj radosti i molitvenoj potpori.
- Nakon zabrane javnih okupljanja zbog opasnosti od zaraze koronavirusom, trpimo i mi i Božji narod zbog toga što ne možemo u crkvi imati zajednička sveta slavlja, napose na Uskrs. Upravo nam se u tim okolnostima valja podsjetiti kako je svaki svećenik „od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe“ (Heb 5,1). Vjerni narod to zna, te se u ovom teškom vremenu pouzdaje u naše požrtvovno vršenje poslanja, primjereno mogućnostima, osobito po svakodnevnom prinošenju svete mise u crkvi za sve ljude. U tom duhu zastupništva pred Bogom za narod, sukladno dopisu Biskupskog ordinarijata u Požegi broj 660/2020. od 1. travnja 2020. svaki će svećenik u svojoj župnoj crkvi vjerno slaviti sve obrede Svetog trodnevlja, i redovito dnevnu svetu misu bez naroda, sve do prestanka izvanrednih okolnosti. Svjesni Isusove opomene: „Ostanite u meni i ja u vama. (…) Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ Iv 15,4.5), u danima kada nam posebno prijeti osjećaj osame, pronađimo više vremena za sabranost pred euharistijskim Gospodinom, u molitvi i klanjanju, kajanju i zahvaljivanju, za sebe i za narod. Svoje služenje molitelja Crkve za narod i s narodom vršimo i u Časoslovu, kojem trebamo dati ono mjesto koje mu svakodnevno po našoj službi pripada. Povjerimo Gospodinu naše zajedničke nemoći, strahove i nesigurnosti, osjećaje gorčine i beznađa, uključujući i onu braću svećenike koji u Zagrebu i okolici trpe zbog posljedica potresa, da nas On ojača, ohrabri i utješi. Još bih samo dodao: ne zaboravite u ovim izvanrednim okolnostima siromaha, bolesnih, osamljenih i umirućih te sa svojim suradnicima pronađite mogućnost pružiti im utjehu i pomoć.
Draga braćo svećenici! Sjedinjen s vama u molitvi i žrtvi, od srca vas bratski i s poštovanjem u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam –
biskup Antun
