Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 20, 19-31)
¹⁹ Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir Vama!« ²⁰ To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. ²¹ Isus im stoga ponovno reče: »Mir Vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.« ²² To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. ²³ Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
²⁴ Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. ²⁵ Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
²⁶ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir Vama!« ²⁷ Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« ²⁸ Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« ²⁹ Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
³⁰ Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. ³¹ A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Poticaj na razmišljanje
Dva prizora na jednu te istu temu, a to je vjera, vjerodostojan su pokazatelj onoga što se dogodilo u srcu apostolâ nakon Isusove smrti.
U prvom prizoru (r. 19-22) Uskrsli se ukazuje Jedanaestorici koji su, unatoč navještaju Marije Magdalene (r. 18), još uvijek bili zaključani u dvorani posljednje večere u strahu od Židova. Isus prevladava postavljene zapreke: prolazi kroz vrata, pokazujući da se nalazi u potpuno drugačijem stanju, premda tragovi tjelesne patnje nisu izbrisani. Uporno podsjećanje na Isusov probodeni bok vlastitost je Ivana, koji na taj način želi pokazati da je Isus ispunjenje proroštava (Ez 47, 1; Zah 12, 10.14). Također i tradicionalni pozdrav mira na njegovim usnama zadobiva novi smisao: od želje – »neka mir bude s vama« – postaje nazočnost – »mir je s vama«. Mir, najizvrsniji mesijanski dar koji u sebi sadrži svako dobro, jest, dakle, jedna osoba: raspeti i uskrsli Gospodin u sredini svojih učenika (»stane«: rr. 19b.26b i, prethodno, r. 14). Vidjevši ga, učenici se obradovaše i utvrdiše u vjeri. Duh kojeg Isus u njih udahnjuje, počélo novog stvaranja (Post 2,7), podjeljuje apostolima poslanje, koje u vremenu i prostoru produžuje njegovo poslanje, i daje im udjela u božanskoj moći oslobađanja od grijeha.
Drugi prizor (r. 24-29) u Tomi uosobljuje sumnje i skepticizam koji sinoptici općenito pripisuju »nekima« od dvanaestorice, i koji se može pojaviti u bilo kome od nas. Toma je vidio umiranje svog Učitelja, a sada odbija vjerovati u stvarnost koja nije konkretna i opipljiva kao patnja kojoj je bio svjedokom (r. 25). Isus pristaje na tvrdoglavi zahtjev učenika (r. 27), jer je nužno da zbor apostola bude jedinstven i čvrst u vjeri kako bi apostoli mogli svijetu navijestiti uskrsnuće. I upravo je Tomi pripisana najuzvišenija i najpotpunija ispovijest vjere: »Gospodin moj i Bog moj« (r. 28). On Uskrsloga naziva Božjim biblijskim imenima: Jahve (Gospodin) i Elohim (Bog), a posvojna zamjenica ‘moj’ pokazuje njegovo potpuno prianjanje uz Isusa vjerom i ljubavlju. Tomu je do vjere dovelo viđenje, no Gospodin otvoreno, za sva vremena izjavljuje da su blaženi oni koji će povjerovati na riječ svjedokâ, bez želje da vide. Oni će iskusiti milost čiste i jednostavne ljubavi, koja pak učvršćuje srce, i daje da ono klikće neizrecivom i slavnom radošću (1 Pt 1,8). Redak 30. i 31. tvore prvi zaključak Ivanova evanđelja: ono je pisano svjedočanstvo koje ne teži za iscrpnošću, već želi potaknuti i učvrstiti vjeru: »Isus je Krist, Sin Božji« (usp. Mk 1,1).
Molitva
Podaj, Gospodine, svojim sinovima da se na trenutak mogu zaustaviti i poslušati zvuk tvoga glasa. Samo jedan tren da promisle i osjete što bi se dogodilo kad bi u svakoj obitelji, u svakoj zajednici, srca uvijek složno kucala s otkucajima tvog srca.
O radosti, punino radosti! Ništa drugo, Gospodine, ranjeno i izmoreno čovječanstvo ne želi, nego taj mir, plod ljubavi, dar tvoga Duha. Otvori nas da ga primimo. Ti si uistinu umro i uskrsnuo da se mi od sada u to uvjerimo i budemo tomu svjedoci posred svoje braće.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ne budu nevjeran nego vjeran« (Iv, 20, 27).
