Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 3, 1-8)
¹ Bijaše među farizejima čovjek, imenom Nikodem, ugledan Židov. ² On dođe k Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« ³
Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgo, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!« ⁴ Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?«. ⁵
Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. ⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. ⁷ Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgo.’ ⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je i sa svakim koji je rođen od Duha.«
Poticaj na razmišljanje
Izvještaj o Isusovu susretu s Nikodemom sadrži prvi govor o Gospodinovu javnom djelovanju i zbog toga ima veliko značenje u Ivanovu evanđelju. Glavna tema je hod vjere jednog predstavnika židovstva, koji zapravo kao tipični Izraelac vjeruje samo na znamenjima i čudesima, i kojemu se zbog te slabe vjere nije lako uzdići na razinu da može prihvatiti objavu ljubavi o kojoj mu Isus govori. Riječ je o Isusovu nauku o otajstvu »novog rođenja«, o vjeri u Jedinorođenoga Sina Božjega i u spasenje ili osudu čovjeka koji prihvaća ili odbacuje Isusovu riječ.
Nikodemov hod vjere počinje njegovom raspoloživošću, zahvaljujući kojoj je mogao dokučiti neke posljedice znamenja što ih je Isus učinio. Ipak, on je veoma daleko od toga da razumije njihov nutarnji smisao i otajstvo Kristove osobe. Isus svojom objavom izokreće ljudsku logiku tog farizeja i uvodi ga u otajstvo Božjeg kraljevstva koje je prisutno i djelatno u njegovoj osobi: »Tko se ne rodi nanovo, odozgo…Ako se tko ne rodi iz vode i Duha« (r. 3. 5). Riječ je o novom rođenju iz Duha koje samo Bog može pokrenuti u srcu čovjeka vjerom u Isusovu osobu (usp. Iv 1, 12; Ez 36, 25-27; Iz 32, 15). Za ulazak u Kraljevstvo potrebne su dvije stvari: voda, to jest krštenje, i Duh koji čini da se u čovjeku rodi vjera. Da njegova slaba vjera prijeđe u onu zrelu, Nikodem prethodno treba naučiti biti ponizan pred otajstvom i postati malen pred Isusom, jedinim Učiteljem.
Molitva
Gospodine, moram priznati da malo molim, a i to malo činim poprilično narcistički. Govorim ti o mojim problemima i brigama, o tome kako me moj bližnji uznemiruje i opterećuje. Ali malo ti govorim o Kraljevstvu, o Riječi koju treba neumorno naviještati, o meni i o kršćanima u defanzivi, o evangelizaciji narodâ i naroda u kojem živim.
Nije li to stoga što sam vjeru prepustio propadanju? Nije li to možda stoga što me više pogađa ekonomsko siromaštvo nego duhovno siromaštvo? Nije li to stoga što se i ja prilagođavam raširenom mišljenju da je važno ‘činiti dobro’? Gospodine, znam da je to istina, ali daj mi da se duboko uvjerim da to nije dovoljno. Ako ja tebe ne navješćujem, tko te zapravo ljubi? Ako te pak mi ne ljubimo, čemu živjeti? Gospodine, uvjeri me u prvenstvo Riječi, u prvotnu potrebu da ona bude naviještana, u činjenicu da moram sudjelovati u evangelizaciji polazeći od moje molitve. Obrati k sebi i k svojoj riječi moju bijednu molitvu, Gospodine, koji ljubiš sve ljude i sve stvoreno.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Dođi kraljevstvo tvoje, Gospodine!«.
