Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 3,7-15)
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Zaista, zaista, kažem ti: ⁷ Ne čudi se što ti rekoh:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgo.’ ⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je i sa svakim koji je rođen od Duha.« ⁹ Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«
¹⁰ Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj i Izraelu, pa to da ne razumiješ?« ¹¹ »Zaista, zaista, kažem ti: što znamo govorimo, za ono što vidjesmo svjedočimo, ali svjedočanstva našega ne primate. ¹² Ako vam rekoh zemaljsko, pa ne vjerujete, kad vam budem govorio nebesko, kako ćete vjerovati? ¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin čovječji. ¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin čovječji, ¹⁵ da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«
Poticaj na razmišljanje
Isusov razgovor s Nikodemom ovdje postaje dubokim mislima prožeti monolog što ga evanđelist stavlja u Isusova usta. Pred nama su autentične Isusove riječi, ali i pouskrsna svjedočanstva koja autor spaja u jedan govor. Riječ je o ispovijesti vjere koja se upotrebljavala u bogoslužju Ivanove zajednice, a u kojoj je sažeta povijest spasenja.
U današnjem se ulomku razvija tema jučerašnjeg ulomka, koji je usredotočen na svjedočanstvo Krista, Sina čovječjega koji je sišao s nebesa i koji jedini vlastitom smrću i uskrsnućem može objaviti Božju ljubav prema ljudima (r. 11-15). Evanđelist sada naglašava važnost vjere: ako ona ne raste u ljudima po Isusovoj objavi njihove duhovne sudbine, kako će ljudi moći prihvatiti veliku objavu s obzirom na njegovo vazmeno otajstvo? Ljudi trebaju povjerovati Kristu, premda nitko od njih nije uzašao na nebo kako bi shvatio nebeska otajstva, jer jedini on, koji je sišao s nebesa (r. 13), može navijestiti stvarnost Duha, zato što je on pravi posrednik čovjeka u njegovu odnosu s Bogom. Jedino je Isus idealno mjesto Božje nazočnosti. Ta će se pak objava dovršiti na križu, kad Isus bude slavno uzdignut u slavi, »da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.« (r. 15).
Čovječanstvo će moći razumjeti sablažnjivi i uznemirujući događaj spasenja po križu i ozdraviti od svoga zla, poput Židova koji su u pustinji gledanjem u lik brončane zmije bili izliječeni od zmijskih ugrizâ (usp. Br 21, 4-9). Simbolizam Mojsijeve zmije potvrđuje istinu da je spasenje podložnost Bogu, upravljanje pogleda na Raspetoga u pravom čin vjere koja daje život vječni (usp. Iv 19,37).
Molitva
Gospodine, dobrostivo pogledaj mene koji u stvari smatram da je bratstvo manje važno. Stalo mi je do toga da stvari ‘funkcioniraju’ i to mi je izgovor da zaboravim da su drugi moja braća, do te mjere da ih nastojim iskoristiti. Zabrinut sam za svoje zdravlje i stoga zaboravljam da i drugi imaju svoje probleme, pokatkad mnogo teže od mojih. U nastojanju da činim dobro često se ne pitam činim li to na bratski način, činim li to kao brat braći. Dok se trudim da te donesem onima koji su daleko, zaboravljam one koji su blizu.
Gospodine, daj mi bratsko oko i srce. Kako sam daleko od svega toga! Daleko sam, a to mnogo puta uopće ni ne primjećujem, jer bratstvo ne uzimam za ozbiljno: imam malo koristi od njega, ono ne doprinosi da budem viđen, ne potpiruje moju maštu, ne čini da se osjećam junakom. Da mognem uistinu postati brat i sestra svog bližnjeg moraš me trajno prosvjetljivati svojom riječju i svojim Duhom, kao što si to činio u počecima svoje Crkve.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gospodine, vladaj slavno među nama« (iz bogoslužja).
