Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 6,22-29)
²² Sutradan mnoštvo naroda koje osta s onu stranu mora zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica, i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. ²³ Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh. ²⁴ Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i odoše u Kafarnaum tražeći Isusa. ²⁵ Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« ²⁶
Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne zato što vidjeste znamenja, nego zato što jedoste od onih kruhova i nasitiste se. ²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin čovječji, jer njega Otac – Bog – opečati.« ²⁸ Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« ²⁹ Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je on poslao.«
Poticaj na razmišljanje
Nakon umnažanja kruha evanđelist pripovijeda o tome kako je mnoštvo tražilo Isusa. Ljudi su ga pronašli u Kafarnaumu i znatiželjno ga upitali: »Učitelju, kad si ovamo došao?« (r. 25). Isus ne odgovara na njihovo pitanje, nego im radije objavljuje koji su pravi razlozi zbog kojih ga traže, razotkrivajući njihov odveć materijalistički mentalitet (r. 26). Svi oni zapravo idu za Isusom radi materijalnog kruha, a da nisu shvatili njegov proročki znak. Više su od njega tražili materijalnu i prolaznu korist, nego prigodu kako da odgovore na njegovu ljubav.
Pred tom duhovnom sljepoćom Isus proglašava razliku između materijalnog, propadljivog kruha i kruha »koji ostaje za život vječni (r. 27). On poziva ljude da se uzdignu iznad uskog obzora u kojem žive i prijeđu u područje vjere i Duha, u koje ih jedino njegova osoba može uvesti. On posjeduje Božji pečat, a to je Duh Sveti i božanski dinamizam ljubavi.
Isusovi sugovornici tada upitaše: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« (r. 28). Još jedna dvoznačnost. Mnoštvo misli da Bog traži vršenje novih zapovijedi i drugih ‘djela’. Međutim, ono što Isus od njih zahtijeva jest jedno jedino djelo: prianjanje uz Božji naum, to jest, »vjerovati u onoga koga je on poslao (r. 29). Ima samo jedno djelo koje treba činiti: dopustiti Bogu da nas uključi u svoje djelo i vjerom prionuti uz Isusovu osobu. Otvaranje vjeri nudi nepropadljivi kruh i čovjeku, koji prihvaća biti oslobođen od mraka, daje život zauvijek.
Molitva
Potrebni su nam, Gospodine, hrabri svjedoci poput Stjepana. Potrebni su nam ‘neoprezni’ navjestitelji poput njega, da prodrmaju protivnike i neprijatelje, u našim sredinama i izvan njih. Potrebni su nam ‘neugodni ‘ proroci da razglase radosnu vijest. Potrebni su nam oni koji se ne boje suočiti s nerazumijevanjima i nesporazumima poradi tvoga imena. Potrebne su nam osobe koje znaju kročiti novim stazama i koje nije strah da će biti neshvaćene od istih onih za koje se zalažu i troše.
Gospodine, daj nam takvih snažnih i hrabrih svjedoka! Ne dopusti da ih u svojoj sljepoći ne shvatimo, izoliramo, klevećemo, i da našim nerazumijevanjem pridonesemo njihovu potiskivanju na rub i njihovoj osudi.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Tvoje naredbe moja su radost« (usp. Ps 119,14).
