Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 6,30-35)
U ono vrijeme ³⁰ reče mnoštvo Isusu: »Kakvo ti znamenje činiš, da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? ³¹ Očevi naši blagovaše mȁnu u pustinji, kao što je pisano: »Nahrani ih kruhom nebeskim.«
³² Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istiniti; ³³ jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.«
³⁴ Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« ³⁵ Isus im odgovori: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada«
Poticaj na razmišljanje
Unatoč raznim dokazima koje je Isus iznio u prethodnom ulomku, mnoštvo nije zadovoljno ni njegovim znamenjima, niti njegovim riječima, i još traži jamstva da mu može povjerovati (r. 30). Čudo umnažanja kruha nije dostatno, traži se posebni i još izvanredniji znak od već učinjenih znamenja. Mnoštvo i Isusa dijeli različito poimanje »znamenja«. Učitelj zahtijeva bezuvjetnu vjeru u njegovo djelo; naprotiv, mnoštvo svoju vjeru temelji na izvanrednim čudesima koje se želi vidjeti vlastitim očima.
Ovdje smo pred tekstom koji očituje snažni prijepor s obzirom na Isusovo poslanje, koji se u Ivanovo vrijeme pojavio između sinagoge i Crkve. Isus ne slijedi ljudske snove i čudesima sebe ne pravi jakim, nego jedino traži volju Oca. Za prepoznavanje eshatološkog Proroka mesijanskih vremena mnoštvo želi novo čudo mȁne (usp. Ps 78,24). Isus doista daruje novu mȁnu, jer njegovo jelo uvelike nadilazi ono koje su očevi blagovali u pustinji: on svima daruje vječni život. Međutim, primiti ga na dar može samo onaj koji ima vjeru. Istinska se hrana ne nalazi u Mojsijevu daru i u Zakonu, kako su mislili Isusovi sugovornici, nego u Sinu kojega Otac daruje ljudima, jer je on »kruh s neba, kruh istiniti« (r. 33).
U jednom trenutku čini se da je mnoštvo razumjelo: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!« (r. 34). No, istina je da mnoštvo ne shvaća vrijednost onoga što traži, i da je daleko od prave vjere. Tada Isus, otklanjajući svaku nedoumicu, pojašnjava: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti« (r. 35). On je Očev dar ljubavi svakom čovjeku. On je Riječ kojoj treba vjerovati. Tko prianja uz njega daje smisao vlastitom životu i postiže vlastitu sreću.
Molitva
Gospodine moj, koliko li me Stjepan prvomučenik danas uznemiruje! Kako to da mi on danas izgleda neobuzdan, pretjeran, neuravnotežen? Nisam li možda ja previše umjeren, odmjeren, uravnotežen? Moram ti to priznati: više nisam toliko naviknut vidjeti takvu sigurnost i sposobnost izazova. Stoga te danas moram moliti za dodatni dar tvoga Duha, kako bih razumio Stjepanov lik, i kako bih i ja mogao imati barem malo njegove hrabrosti u proglašavanju tebe mojim Gospodinom, i ne plašiti se glasno reći da je ono što u svom životu izabirem potpomognuto »otvorenim nebesima«, i činjenicom da tebe Uskrsloga vidim s Ocem u slavi. Da bih imao hrabrosti izazvati one koji bi htjeli izbrisati tragove tvoje prisutnosti, da bih imao svjetla za razumijevanje povijesti i ljudskih događaja na neuobičajeni način.
Gospodine, kako je plašljiva moja vjera u usporedbi s onom Stjepanovom! Kako mi je korak slab! Koliko puta sam u napasti optužiti za nepopustljivost svaki odlučni stav! Pomozi mi da ne budem zatočenik moga mirnog života. Pomozi mi razlučivati. Pomozi mi da ne odustanem od zadaće da svjedočim za tebe.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Evo vidim nebesa otvorena« (Dj 7,56).
