Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 11,25-30)
²⁵ U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. ²⁶ Dȁ, Oče, tako se tebi svidjelo. ²⁷ Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. ²⁸ Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. ²⁹ Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. ³⁰ Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Poticaj na razmišljanje
Ovaj ulomak Matejeva evanđelja nalazi se u pripovjednom dijelu i prikazuje zapreke koje po poniznoj i skrivenoj rasporedbi Božjoj ljudi postavljaju Božjem kraljevstvu.
Tekst je strukturiran u tri dijela. Prvi dio (r. 25s) je himan blagoslova i slave što ga Isus upućuje Ocu radi njegove ekonomije spasenja, koja se sastoji u tome da je otajstva Kraljevstva objavio »malenima«, a ne »mudrima i umnima«, to jest farizejima i njihovim učiteljima. Božja duboka motivacija za taj izbor jest: tako se njemu svidjelo, takva je njegova eudokía, njegovo ‘zadovoljstvo’, to jest njegova sloboda u voljenju i izabiranju.
Drugi dio je objava intimnog odnosa između Oca i Sina (r. 27). Taj je odnos prikazan kao ‘poznavanje’, koje valja razumjeti ne samo kao intelektualno komuniciranje, već kao potpunu intimnost života. Obilježja tog poznavanja su: isključivost (»nitko… doli…«); savršena uzajamnost; stalnost, izražena glagolom u prezentu; jednakost. To je objava da su Sin i Otac u istom jednakom božanskom dostojanstvu, da su uzajamno intimni jedan u drugom i da su nedostupni bilo kome drugom. Otac i Sin su jednakog dostojanstva. To je objava veoma jasne svijesti i spoznaje Isusove jednakosti s Ocem.
Konačno (treći dio: r.28-30), Isus se predstavlja kao onaj koji je »krotka i ponizna srca«, To su klasična i tipična svojstva siromahâ. Isus usvaja njihov religiozni stav i zahvaljujući tome postaje njihov učitelj mudrosti i utjehe. Poziva k sebi one koji su izmoreni pod teretom trpljenja i poigravanja ljudi s njima; on je spokoj. Zbog nazočnosti riječi ‘srce’ ovaj se ulomak naviješta za evanđelje svetkovine Presvetog Srca Isusova, u kojem, u skladu s prethodnim dijelom teksta, prebiva punina ne samo čovještva, nego i božanstva.
Molitva
O Božanstvo vječno, o uzvišeno vječno Božanstvo, neizmjerna ljubavi: u tvojoj svjetlosti vidjela sam svjetlost; u tvoj svjetlosti spoznala sam svjetlost. U tvojoj svjetlosti se spoznaje uzrok svjetla i uzrok tame: ti si uzrok svake svjetlosti a mi smo uzrok tame. U tvojoj svjetlosti čovjek spoznaje ono što svjetlost čini u duši i ono što u njoj čini tama. Dȁ, divna li su tvoja djela, o vječno Trojstvo: i ona se spoznaju u tvojoj svjetlosti, jer proizlaze od tebe koji si svjetlost.
Danas mi tvoja istina divnom jasnoćom pokazuje izvor tame, odnosno smrad u koji je zaodjenuta moja vlastita volja; i pokazuje mi sredstvo kojim spoznajem svjetlost, odnosno slatkoću kojom je zaodjenuta tvoja volja. Doista je čudesno da, dok smo u tminama ovog života, spoznajemo svjetlost, u konačnim stvarima spoznajemo one beskonačne, te nalazeći se u smrti spoznajemo život. Tvoja nam istina pokazuje da, kao što se lišavamo odjeće koju skidamo, tako se i duša mora lišiti vlastite volje, ako hoće biti savršeno zaodjenuta tobom. A kako je se ona lišava? Svjetlošću koja se dobiva rasplamsavanjem svjetla vjere koju smo primili u svetom krštenju, služeći se onom rukom koja je slobodna volja, nakon što smo u svjetlosti vidjeli svjetlost. A od koga duša prima tu svjetlost? Jedino od tebe koji si svjetlost. Tu si nam svjetlost ti pokazao, skrivajući je pod veo našeg čovještva. A što prima duša koja se zaodijeva tom svjetlošću? Oslobađa se tame, gladi, žeđi i smrti: glađu za krepostima tjera glad za vlastitom voljom, žeđu za tvojom čašću uklanja žeđ za vlastitom čašću, a životom milosti tjera od sebe smrt grijeha i vlastite izopačene volje. […] Uzvišeno vječno Božanstvo, obdari nas svojim slatkim blagoslovom. Amen. (Katarina Sijenska, Molitva XVIII)
Tijekom dana više puta ponovi i moli sa svetom Katarinom:
»Kad se otvore vrata, naći ćeš vječnog zaručnika koji će te primiti u sebe samoga, i postat ćeš dionikom njegove ljepote i njegove dobrote« (Pismo 360).
