Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina. svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 6,60-69)
U ono vrijeme: ⁶⁰ Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je ovo besjeda! Tko je može slušati?« ⁶¹ A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? ⁶² A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?« ⁶³ »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. ⁶⁴ A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. ⁶⁵ I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
⁶⁶ Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. ⁶⁷ Reče stoga Isus Dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
Poticaj na razmišljanje
Nakon opsežne Isusove objave u sinagogi u Kafarnaumu o kruhu života, učenici izražavaju svoje nezadovoljstvo ‘nerazumnim’ tvrdnjama njihova Učitelja, koje je ljudski bilo teško prihvatiti. Pred učenicima koji se sablažnjavaju i mrmljaju Isus dodatno pojašnjava da u njega ne treba povjerovati tek nakon što se vidi kako poput Ilije i Henoka uzlazi na nebo, jer bi to značilo ne prihvatiti njegovo božansko porijeklo. To nema smisla, budući da on, kao ‘onaj koji postoji od prije’, dolazi upravo s neba (usp. Iv 3,13-15).
Nevjeru svojih učenika Isus pripisuje činjenici da je »Duh onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su « (r. 63). Ivan tvrdi da, kao što je stvarno Isusovo tijelo, stvarna je euharistijska istina. Oboje su dar s istim učinkom: daju čovjeku život. Međutim, mnogi učenici nisu htjeli vjerovati i nisu učinili korak naprijed da se povjere Duhu, ne uspijevajući se osloboditi ropstva tijela.
Isus nije iznenađen njihovom odlukom da ga napuste i prestanu ići s njime. On poznaje svakog čovjeka i njegove skrivene odluke. Prionuti uz njegovu osobu i uz njegov nauk u vjeri jest dar koji nitko ne može dati samom sebi. Jedini koji ga daje je Otac. Čovjek, koji u ruci drži vlastitu sudbinu, uvijek je slobodan odbaciti Božji dar i zajedništvo života s Isusom. Samo onaj tko je rođen od Duha i njime oživljen, i koji ne živi po tijelu, razumije Isusovu objavu i biva uveden u Božji život. Učenik u vjeri treba prihvatiti Duha Svetoga i samog Isusa, euharistijski kruh, sakrament koji daje Duha Svetoga i preobražava tijelo.
Molitva
Priznajem ti, Gospodine, da bi mi se svidjelo, barem koji puta, vidjeti neko čudo. Štoviše, ne skrivam ti da bi mi u nekom trenutku slabosti čak bilo drago učiniti ga, ako ne zbog drugog razloga a onda zbog toga da pokažem kako ne govorim gluposti, kad pričam o tvojim stvarima. Ali ti, premda nas ne ostavljaš lišene znakova s neba, više voliš čudo mirnog života, u zauzetosti, života koji se pouzdaje u tebe, koji tebi prepušta velike odluke, koji sve prihvaća iz tvojih ruku, kojemu je stalo do toga da se više svidi tebi nego ljudima, koji se raduje što im može služiti i osjećati se ljubljenim od tebe.
Oprosti moju slabost koja sanja poneko čudo, pa bilo ono i najmanje, i ojačaj moje uvjerenje da ono što ti želiš jest preobraženje moga života, prijelaz iz straha u ljubav, iz navezanosti u odstojanje, iz tjeskobe u pouzdanje, iz žalosti u radost, iz sitničavosti u bezgranično povjerenje u tebe, iz zgrčenosti u sebe same u otvorenost za bol drugoga. Daj mi tvoga Duha, da mi tako zahtjevni program bude moguć i poželjan, drag i ohrabrujući.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Gospodine, tvoj sam sluga« (Ps 116, 16a)
