Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 13,16-20)
Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: ¹⁶ »Zaista, zaista kažem vam: nije sluga veći od gospodara, Niti poslanik od onoga koji ga posla. ¹⁷ Ako to znate, blago vama, budete li tako i činili! ¹⁸ Ne govorim o svima vama! Ja znam koje sebi izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže. ¹⁹ Već vam sada kažem prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. ²⁰ »Zaista, zaista kažem vam: tko primi onoga koga ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«
Poticaj na razmišljanje
Ulomak kojim se zaključuje pranje nogu vraća se na temu ljubavi koja se pretvara u ponizno služenje. Valja razumjeti otajstvo koje se događa iznad konkretnog čina i koje kršćanska zajednica treba prihvatiti i zaživjeti: ostvarivati Isusovu riječ i živjeti blaženstvo služenja koje postaje uzajamna ljubav. U prisnosti Posljednje večere Gospodin naglašava da kršćanski živjeti nije samo razumjeti nego ‘prakticirati’, ne samo poznavati nego ‘činiti’ ono što je on činio.
Čitavo kršćansko djelovanje rađa se iz ‘činjenja’ koje svoj razlog ima u raspoloživosti prema svima. Ljubav koja spašava jest prihvaćanje u vjeri njegove smrti i oponašanje njegova primjera kao pravilo života. Kleknuvši pred učenike da im opere noge, Isus im se daruje, izvršivši gestu svoje smrti na križu. Ponizivši se pred njima, poziva ih da uđu u puninu njegove ljubavi i da se uzajamno daruju jedni drugima. Pozivom da u životu oponašaju njegov primjer, Isus se obraća učenicima, a napose onome koji će ga izdati. Pomisao da će ga jedan od njegovih izdati duboko je ogorčila Učitelja. Ipak, njegova ljubav obuhvaća sve i niti njegova izdajnika ne isključuje iz gestâ dobrote i služenja. Brine se jedino da Judina izdaja ne prouzroči skandal u drugim učenicima, i da bi to spriječio, navodi jedan redak iz Svetog pisma: »Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže « (Ps 41,10).
Učiteljeva najava Judine izdaje bila je učenicima još jedan dokaz njegova božanstva i potvrda da on u svojoj ruci drži sve konce svog života i smrti (r. 19). Sudbina svakog apostola je nerazdvojivo povezana s Isusom i, po njemu, s Ocem (r. 20).
Molitva
Dȁ, moj Gospodine, i ja pripadam kategoriji slugu po imenu a koji zapravo bivaju služeni. Bilo bi mi drago biti smatran tvojim slugom. Malo bi mi manje bilo drago biti smatran slugom drugih. Jer, biti smatran tvojim slugom je uglavnom ugodno, biti pak sluga ljudi ne čini se ni ugodno niti časno. To je razlog zbog čega još uvijek nisam okusio blaženstvo služenja: previše riječi a malo djelâ, mnogo teorije a malo prakse, mnogo veličanja svetaca koji su služili a malo zalaganja u služenju, tolike lijepe riječi za one koje mi služe a tako malo volje prijeći na njihovu stranu.
O, milosrdni Gospodine, otvori moje oči pred mnogim iluzijama koje gajim s obzirom na moje služenje, osnaži moja koljena koja izbjegavaju prignuti se na pranje nogu, učvrsti moje ruke koje s mukom uzimaju korito s prljavom vodom od prašine s nogu putnikâ koji kucaju na moja vrata. Priznajem ti, Gospodine, da sam veoma slab i jako daleko od tvog primjera života. Daj mi tvog Duha da raspršim moj strahove i da pobijedim moje bojazni.
Gospodine, smiluj se mojim lijepim riječima o služenju! Gospodine, smiluje se mojim oskudnim djelima! Gospodine, smiluj se mom srcu koje još uvijek ne poznaje blaženstvo pravog i poniznog služenja!
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Nosite jedni bremena drugih« (Gal 6,2).
