„Kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga“. (Gal 4,4)
Časna braćo svećenici, poštovani redovnici i redovnice,
dragi vjernici Požeške biskupije!
Blagoslovljen Vam i radostan Božić!
Svetkovina Isusova rođenja u ovoj Jubilejskoj godini na svoj način sabire u srcu Isusovih vjernika diljem svijeta svu onu dragocjenu duhovnu baštinu, koju je događaj Isusa Krista tijekom 2000 godina donio u povijest čovječanstva.
No, ona kao da kod nas u Hrvatskoj ima neke svoje posebnosti. U ovom trenutku sa svih strana čuje se pitanje: kakva su to vremena u kojima živimo? Odgovor je gotovo jednoglasan: živimo u teškim vremenima! O čemu je zapravo riječ? Kozmičko vrijeme, što ga stvara ritam nebeskih tijela svojom čudesnom vrtnjom nije se promijenilo te njegove mijene dana i noći, mjeseci i godina još uvijek se redovito smjenjuju, donoseći nam različita godišnja doba. Ali postoji ono vrijeme što ga stvara čovjek svojim zahvatima u ovom svijetu te u povezanosti s time s pravom govorimo o teškim, mučnim, nepodnošljivim, krvavim vremenima. Nikako da stignu „dobra vremena“ o kojima sanjamo i kojima se nadamo.
Tako je uvijek bilo. Čovjek, naime, djeluje iz ranjene naravi, označene sebičnošću i grijehom te uzrokuje teška vremena. Po ljudima koji su pokrenuli nedavni rat u Hrvatskoj i s njime progonstva, rušenja, mržnju i osiromašenje osjetili smo posebno teška vremena. Nakon rata mnogi među nama u svojim nezasitnim čežnjama za imanjem upotrijebili su nečasna sredstva da ih se domognu, proširili sebičnost i nepravdu, posijali beznađe te dodatno učinili da ova naša vremena budu teška. K tome, trenutačno vraćanje na zlo koje je učinjeno tijekom rata ispunja naš medijski prostor negativnim određenjem te je i to svojevrsni izraz težine vremena.
No, ima jedna neizbrisiva povijesna činjenica na našoj zemlji, koja je u vremenskom pogledu donijela veliki i konačni preokret i kojoj bi i u našoj hrvatskoj zemlji baš u ovom trenutku trebalo posvetiti posebnu pozornost. Sveti Pavao povezuje rođenje Sina Očeva s „puninom vremena“: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen… te primimo posinstvo“ (Gal 4,4-5). Po riječima sv. Augustina, ne postoje dobra niti zla vremena, nego dobri ili zli ljudi koji tvore vremena dobrima ili zlima. Kad se pojavi čovjek koji živi nesebičnost, on iz svojih ljudskih, ograničenih mogućnosti donosi bolja vremena u svoju obitelj i širu okolinu gdje živi. Kada pak Bog pristupi čovjeku i njegovoj stvarnosti s ljubavlju, uspostavlja iz svojih božanskih mogućnosti „puninu vremena“, „nova vremena“ ili „posljednja vremena“.
U osobi Isusa Krista pojavio se na našoj zemlji sam Sin Očev, pristupio je čovjeku s Božjom ljubavlju, prigrlio ga i za njega položio sebe dokraja. To je križ Isusov u srcu povijesti. U njemu smo svi posinjeni i uspostavljeni u konačno stanje svoje sudbine. Stoga nema druge osobe od koje bi se mogla očekivati neka bolja vremena, nego to ostaje Krist, danas i uvijeke! U njega su uprte oči čovječanstva već dvije tisuće godina i nebrojena mnoštva ljudi u vjeri, nadi i ljubavi postala su njegovim suradnicima i tako sudionicima i tvorcima novih, dobrih vremena.
Slaveći jubilejski Božić na prijelazu iz drugoga u treće tisućljeće pred nama je kalendarska ili kozmička mijena vremena. No, nju označujemo brojkom 2001. da bismo se podsjetili da započinje treće tisućljeće od rođenja Isusova, od početka onih novih vremena koja je on uspostavio. To je snažan poticaj da se i u našoj domovini svi kršćani odvažnije međusobno povežu u zauzetijoj suradnji s Isusom Kristom te u osobnom, obiteljskom i javnom životu očituju ljubav kao način života iz koje nastaju nova vremena. Isusovu Duhu ime je Ljubav. Neka On po svakom pojedinom od nas progovori nesebičnošću koja pobjeđuje sebičnost. praštanjem koje nadvladava nemoć mržnje, zauzetošću za pravdu koja potiskuje nepravde, solidarnošću koja donosi pomoć siromašnima, razumijevanjem koje ispunja utjehom ožalošćene i prognane, radošću koja raspršuje duhovni mrak i donosi svjetlost. Neka početak trećeg tisućljeća po vašem djelovanju u Isusovu Duhu bude znak novih vremena u našoj domovini, čije konačno dovršenje iščekujemo o Njegovu drugom dolasku.
Čestitajući vam Božić, molim Isusa Krista, „”Svjetlo od Svjetla, …koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom“ da vas obasja i ražari svojim sjajem, ispuni svojom radošću, ljubavlju i mirom. Neka vam u Njemu bude sretan prijelaz u godinu novog stoljeća i tisućljeća.
Sve vas blagoslivlje i od srca pozdravlja – vaš biskup
✠ Antun Škvorčević
U Požegi, 12. prosinca 2000.
