Dragi vjernici Požeške biskupije, braćo svećenici, poštovani vjeroučitelji!
Započinje nova školska godina. Želio bih ovom prigodom od srca zahvaliti svima vama, koji u našoj Biskupiji na početku trećeg tisućljeća, vjerni otačkoj baštini, ispovijedate i životom svjedočite svoju pripadnost Isusu Kristu te s Petrom ustrajno potvrđujete: «Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!.» (Iv 6,68).
Moja zahvalnost ide ponajprije vama jednostavni, nerijetko materijalno siromašni a duhom tako bogati ljudi, djedovi i bake, očevi i majke, koji od najranijeg djetinjstva djeci usađujete u dušu Božju prisutnost, poučavate ih o Isusu Kristu, pomažete da molitvom uranjaju u duhovnu dubinu postojanja i tako na svoj način ispunjavate poslanje Crkve te služite Božjem naumu o nama ljudima. Koliko li bi naš svijet bio siromašniji bez toga vašeg djela!
Svojom pastirskom brigom i ljubavlju uz njih ste vi, požrtvovna braćo svećenici, svojim nastojanjem da u novim demokratskim okolnostima, uz nemale poteškoće, uz ostale napore hrabro nosite teret redovitog organiziranja vjeronauka u školi i župne kateheze. Ovo navjestiteljsko poslanje Crkve nezamislivo je bez vas, redovnici i redovnice, bez vaše osjetljivosti za siromašnog, čistog i poslušnog Isusa Krista, kojeg očitujete svojom karizmom i zavjetima. Sve veći broj vas vjernika laika, stručno osposobljenih, ispunjenih svjedočkim žarom otvara novu povijest naviještanja Isusove radosne vijesti u našem narodu kroz preuzimanje vjeroučiteljske službe u školi i župi. Na svojim pastirskim pohodima župa naše Biskupije s posebnom radošću i poštovanjem susretao sam vas, trudbenike Božje riječi, prepoznavajući u vama Boga na djelu.
Svima vama izražavam svoju duboku zahvalnost za suradnju sa svojim biskupom na «preslavnom djelu evangelizacije», kako ga je nazvao papa Ivan Pavao II. u svom Apostolskom pismu o utemeljenju naše Biskupije. Tako pomažete da Isusov «idite i propovijedajte» na početku trećeg tisućljeća ne izgubi svoju snagu u Požeškoj biskupiji. Suradnici smo Božji! To je naša radost, snaga i ponos! U toj svijesti vjere neka vam je svima blagoslovljen napor koji ćete uložiti i u školskoj godini koja nastupa.
Kako ne zahvaliti i vama, djeco i mladi što niste ostali ravnodušni prema Isusu Kristu, nego kroz školski vjeronauk, župnu katehezu, posebno kroz sudjelovanje na nedjeljnoj svetoj misi gajite sve veću otvorenost za djelovanje Isusova Duha kako bi vas on osposobio da budete zauzeti graditelji civilizacije ljubavi. Učinite sve da vam Isus Krist kroz cijeli život ostane prvi i najveći prijatelj.
Na koncu pozivam vas roditelji da ne propustite na vrijeme upisati svoju djecu na školski vjeronauk i potaknuti srednjoškolce da oni sami to učine. U svojoj brizi za djecu nikada ne zaboravite da će im duhovna izgrađenost biti najveća pomoć u životu, osobito u trenucima poteškoća. S velikim povjerenjem surađujte sa svećenicima, vjeroučiteljima i svim ljudima dobre volje, čijoj su brizi povjerena djeca i mladi da zajedničkim snagama pomognemo mladima te budu osposobljeni za zdrav život u obitelji i društvu. Ništa drugo ne može nam osigurati budućnost kao naraštaj u kojem se nisu izgubile prokušane vrijednosti Boga i čovjeka.
Neka milosna blizina Gospodina našega Isusa Krista bude sa svima vama i neka vas štiti njegova Presveta Majka Marija. Sve vas srdačno u Gospodinu pozdravlja i svojom molitvom trajno prati – vaš požeški biskup
+ Antun Škvorčević, v. r.
U Požegi, 25. kolovoza 2001.
