Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: 2 Kr 4, 42-44; Ps 145, 10-11. 15-16. 17-18; Ef 4, 1-6; Iv 6, 1-15.
Evanđelje dana (Iv 6, 1-15)
„Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.“
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Razmišljanje
- Ući ću među mnoštvo koje slijedi Isusa. Hrle k Njemu jer su vidjeli da ozdravlja bolesne (rr. 1-2). Isus im dopušta da iskuse Njegovu blizinu i Božanstvo i kroz znakove koje čini.
- Vratit ću se u prošlost i sjetiti se događaja, situacija u kojima sam na poseban način iskusio Isusovu bliskost i snagu. Zahvalit ću Mu posebno za one trenutke u kojima sam primio milost unutarnjeg ozdravljenja.
- Isus gleda mnoštvo koje dolazi k Njemu. Brine se što će jesti prije nego što su drugi na to pomišljali. Predviđa ljudsku bijedu. Znao je što će učiniti (rr. 5-6). Osvijestit ću si da se Isus brine za svaki moj dan. Vjerujem li u Isusa koji brine za moju svakodnevicu?
- Apostoli su zabrinuti zbog toga što nema kruha (rr. 7-9). Oni traže isključivo ljudska rješenja. Zaboravljaju da je s njima Isus koji je puno puta pred njihovim očima činio čuda. Zagledani u svoju bijedu, nisu u stanju okrenuti svoje oči prema Isusu.
- Povezat ću ovaj događaj sa svojim životom. Vidjet ću sebe u situacijama u kojima nailazim na poteškoće koje premašuju moje snage. Kako reagiram? Vidim li Isusa uz sebe? Kako često dolazim sa svojom bijedom k Isusu prije nego što zatražim ljudsku pomoć?
- Promatram reakciju mnoštva dok gleda čudesno umnažanje kruha (rr. 14-15). Prepoznaju Isusa kao proroka. Žele Ga oteti i učiniti Ga svojim kraljem. Isus im bježi. Njihova prava vjera u Isusa bit će na kušnji u svakodnevnom životu, kada ne bude čuda.
- Moj odnos s Isusom ne može se temeljiti samo na trenutcima prekrasnih iskustava. Ne mogu iskorištavati Isusa za postizanje vlastitih ciljeva. U srcu ću se moliti riječima: Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje. (Ps 139, 23)
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
