Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Ez 2, 8 – 3, 4; Ps 118, 14. 24. 72. 103. 111. 131; Mt 18, 1-5. 10. 12-14.
Klanjanje: Dubočac.
Evanđelje dana (Mt 18, 1-5. 10. 12-14)
„Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih.“
U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
»Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«
Razmišljanje
- Pažljivo ću se zadržati na pitanju učenika: Tko je, dakle, najveći…? Živi li u meni neko slično pitanje? Što mogu reći Isusu o svojoj želji za prepoznatljivošću i veličinom, želji da budem značajan?
- Zamislit ću Isusa kako stoji preda mnom s ma lim djetetom u naručju i govori: „Ako se ne promijeniš i ne postaneš kao dijete, nećeš ući u Kraljevstvo nebesko.” (rr. 2-3) Koji se osjećaji bude u meni na ove riječi? Ispričat ću to Isusu.
- Zamolit ću Isusa da mi razotkrije moj ponos i moj bolesni osjećaj veličine koji me sprječava da živim u jednostavnosti i slobodi djeteta. U kojem se području života najviše plašim poniženja? Koja mi je životna promjena potrebna?
- Isus mi govori da „maleni” imaju svoje posebno mjesto na Nebu (r. 10). Pomislit ću na „malene” s kojima boravim svaki dan. Tko su oni? Što mogu reći o svojoj osjetljivosti na njihovu slabost i siromaštvo?
- Obratit ću pozornost na to s kolikom ljubavlju Isus govori o malenima. Traži ih „po gorama” i štiti kao što pastir štiti ovcu koja je ostala ne zaštićena (rr. 12-13). Njegov Otac činí sve da ne propadne ni jedan od ovih malenih (r. 14).
- Dovest ću Isusu i Ocu svoje malene s kojima dijelim svakodnevicu. Koja je njihova najveća potreba? Što bih htio zamoliti za njih?
- Stat ću pred Isusa sa svim svojim siromaštvom i neznatnošću. Iskreno ću Mu priznati što je ono što trenutno doživljavam kao svoju naj veću slabost. Predat ću se Njemu i moliti Ga: „Vodi me k Ocu. Ne dopusti da ikada propadnem.”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
