Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Pnz 4, 1-2. 6-8: Ps 15, 2-3a. 3bc-4ab. 5ab; Jak 1, 17-18. 21b-22. 27; Mk 7, 1-8. 14-15. 21-23.
Klanjanje: Daruvar – sv. Antun Padovanski.
Evanđelje dana (Mk 7, 1-8. 14-15. 21-23)
„Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Razmišljanje
- Evanđelist Marko upozorava me na bolesnu religioznost. On opisuje privrženost Židova vjerskim propisima do najsitnijih detalja (rr. 1-4). Ona vodi u formalizam i potiskuje u drugi plan duboki duhovni život.
- To je vidljivo i u opisanom susretu. Pismoznanci nisu u stanju uspostaviti dublji odnos s Isusom. Nema u njima radosti i mira. Zaokupljeni su provođenjem propisa i strogim osuđivanjem drugih (r. 5).
- Stav farizeja pokazuje da stroga i površna religioznost vodi upravo u takvo ponašanje prema drugima. Što mogu reći o svojoj religioznosti? Služi li ona produbljivanju moga odnosa s Isusom?
- Moja vjerska korektnost ne ovisi o količini ili preciznosti izvršenih vjerskih praksi i religijskih propisa. Izvanjska korektnost ima svoju vrijednost samo ako je potvrda moje duhovne autentičnost i pomaže mi da razvijam svoj unutarnji život.
- Razmislit ću o svojim svakodnevnim vjerskim praksama. Jesam li im dosljedan? Tražim li u njima prvenstveno Boga? Propitat ću svoju vjernost Božjim i Crkvenim zapovijedima. Zastat ću i dublje razmisliti o svojim motivacijama.
- Isus me potiče da propitam stanje svoga srca (rr. 14-15, 23). Zdravo i čisto srce izvor je zdrave i čiste moralnosti. Što bih mogao reći Isusu o trenutnom stanju svoje unutrašnjosti?
- Zadržat ću se dulje na bezakonjima koja navodi Isus (rr. 21-22). Iskrena srca ću se zapitati koje od njih mi najviše predbacuje moja savjest. Reći ću to Isusu. Molit ću Ga za čisto srce, oslobođeno svakog licemjerja: „Isuse, pomozi mi živjeti pred Tobom u istini!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
