Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 128, 1-2. 3. 4-5. 6; Heb 2, 9-11; Mk 10, 2-16 ili kraće Mk 10, 2-12.
Evanđelje dana (Mk 10, 2-16)
„Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Razmišljanje
- Obratit ću pozornost na licemjerje farizeja u razgovoru s Isusom (r. 2). Oni stvaraju privid ljudi koji traže istinu. Njihovo je srce okorjelo (r. 5). Uvjereni su da za svako pitanje imaju spreman odgovor. Boje se preispitivanja svojih stajališta.
- Kako izgleda moj osobni razgovor s Isusom? Jesam li u susretu s Njim neposredan, iskren, otvoren? Mogu li s Njim razgovarati o svemu što proživljavam duboko u srcu? Ili izbjegavam teška pitanja na koja mogu dobiti neugodne odgovore?
- Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja! (r. 9) Istina koja se odnosi na bračni savez, podsjeća me također na Božansko u svakome životnom pozivu. Moj život je svet što znači da u konačnici pripada Bogu.
- Poštujem li svoj poziv? Ne odnosim li se prema njemu kao prema svom vlasništvu? Jesam li u stanju svako jutro odlučno i pokorno izreći: „Bože, moj život pripada Tebi!” Što osjećam dok izgovaram ove riječi?
- Isus me podsjeća da odabir životnog puta zahtijeva od mene dosljednost i odanost. Svako iznevjeravanje bolno ranjava, poput preljuba supružnika (rr. 11-12). Pogledat ću svoj životni poziv. Jesam li vjeran riječi koju sam dao Bogu i ljudima?
- Isus mi jednoznačno govori da, ako ne postanem poput djeteta, neću ući u Kraljevstvo Božje (r. 15). Pitat ću Isusa što ove riječi znače za moj poziv. Koje osobine djeteta mi najčešće nedostaju? Čistoća? Jednostavnost? Povjerenje? Iskrenost? Predanost? Neke druge osobine…?
- Usrdnom ću se molitvom poput djeteta približiti Isusu. Zamolit ću Ga da me uzme u zagrljaj, položi na mene ruke i blagoslovi me. Češće ću se vraćati ovoj slici u svojoj osobnoj molitvi. Ustrajno ću se moliti molitvom srca: „Isuse, Tebi povjeravam svu svoju krhkost!”
(preuzeto iz knjige Živjeti Evanđelje u izdanju Misionara Krvi Kristove)
