U organizaciji Katehetskog ureda u Požegi je 30. studenog 2024. održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Požeške biskupije. Središnji dio programa bilo je euharistijsko slavlje koje je u crkvi sv. Lovre predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Spominjući se blagdana sv. Andrije Apostola, biskup je na početku homilije istaknuo kako je sv. Andrija svojim životom, vjerom i ljubavlju posvjedočio koliko mu je značio Isus Krist. Poručio je kako naviještena Božja riječ i nama danas progovara, a da bismo ju mogli čuti važna je otvorenost srca. „Ako naše srce nije otvoreno, uzalud je govoriti. Tako je u našem odnosu s ljudima, ali i s Bogom“, kazao je biskup te pozvao vjeroučitelje da uoči početka adventa zastanu u molitvi i preispitaju svoj odnos prema Bogu. Promišljajući što danas znači biti vjernik, vjeroučitelj i član Crkve, biskup je kazao da za one koji nisu upoznali i zavoljeli Krista to nikada neće biti važno ili popularno te je poručio vjeroučiteljima: „Vaše je poslanje da djeci i mladima učinite Krista popularnim i privlačnim. Čuli smo u prvom čitanju iz Poslanice Rimljanima kako sv. Pavao govori o poslanju. Vi ste primili poslanje od Crkve da budete navjestitelji radosne vijesti. Krist je onaj koji donosi u ljudska bića radost. Krist je onaj koji obasjava naš put, našu vjeru i bogatstvo koje nam je donio da upoznamo Oca. Njegovo bogatstvo je bogatstvo Božje ljubavi, dobrote i osjetljivosti za svako ljudsko biće. To je bogatstvo naše vjere“, poručio je biskup.
Osvrnuvši se potom na evanđeoski ulomak biskup je kazao kako je sv. Andrija nakon susreta s Isusom svoga brata sv. Petra doveo k Isusu. „Andrija je onaj koji nam pokazuje kako druge oduševiti za Isusa i privući ih k njemu. To se ne događa na silu, nego s ljubavlju i srcem“. Ističući važnost ljudskog srca i otvorenosti ljudskom i božanskom Srcu Isusa Krista, biskup je pozvao nazočne da čitajući encikliku pape Franje „Dilexit nos“ otkrivaju bogatstvo Isusova srca i njegove ljubavi koju je upoznao i zavolio sv. Andrija. Biskup je nastavio promišljati o primjeru sv. Andrije na temelju evanđeoskog izvještaja o čudesnom umnažanju kruha u kojem sv. Andrija govori Isusu: „Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?“ (Iv 6,9) Biskup je spomenu kako sv. Andrija ima osjećaj za realnost i za stvarni život. Potom je podsjetio vjeroučitelje na Isusov govor o razaranju jeruzalemskog hrama kada sv. Andrija pita: „Kada će se sve to dogoditi?“. 
Primijetio je kako sv. Andriju zanima znak vremena te poručio vjeroučiteljima da se ugledaju na njega te se uče od njega čitati i propitivati znakove vremena u vlastitom životu. Kazao je potom da nas sv. Andrija poziva da budemo oni koji će znati pristupiti Isusu i biti u njegovoj blizini. „Za sve nas je od ključne važnosti biti u Isusovoj blizini. Jedino iz Isusove blizine može se vidjeti sebe i drugoga. Iz te blizine se živi i svjedoči vjera. Svi se moramo učiti od sv. Andrije kako doći do Isusa i ostati uz njega do smrti na križu. Doći i ostati. Znamo da je sv. Andrija bio učenik Ivana Krstitelja. 
Došao je Isusu zato što je čuo za njega. Trudite se da budete učitelji radi kojih učenici neće otići od Isusa. Trudite se biti učitelji koji će učenike oduševljavati za Isusa. To nije jednostavno niti lako, ali srce vjeroučitelja može učiniti da učenik zavoli Isusa. Budite svjesni da je vaše poslanje Isusovo poslanje. Isusov poziv apostolima da budu ribari ljudi, odnosi se i na nas. Pozvani smo druge dovoditi k Isusu. Jesmo li sposobni svojim životom i svojom vjerom učenicima u školi reći: Dođi i vidi! Uči se od mene koliko i kako ljubim Isusa, koliko ga volim i koliko mi on u životu znači. Neka nam u tome pomogne zagovor sv. Andrije da uistinu budemo oni koji će biti svjetlo učenicima do Isusa Krista“, poručio je biskup te zaključio homiliju riječima pape Benedikta XVI.: „Neka nas apostol Andrija nauči da odmah slijedimo Isusa. Da o njemu govorimo s oduševljenjem, a prije svega da gajimo istinsku bliskost s njim, svjesni da samo u njemu možemo pronaći smisao svoga života i svoje smrti.“
