U nedjelju 12. listopada 2025. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Antuna Padovanskog u Našicama te predvodio središnje župno euharistijsko slavlje i krstio Emanuela, šesto dijete roditelja Maria i Marine Sabljak.
Na početku misnoga slavlja biskupa je u ime vjernika pozdravio domaći župnik i gvardijan Tomislav Faletar. Zahvaljujući na srdačnim riječima dobrodošlice biskup je pozdravio okupljene vjernike te posebno obitelj krštenika. „Danas imamo posebnu milost da možemo sudjelovati u sakramentu svete euharistije i sakramentu svetog krštenja koje će primiti mali Emanuel. Srdačno pozdravljam njegove roditelje, oca Marija i majku Marinu. Radujemo se što se to događa u nedjelju u kojoj zahvaljujemo Bogu za sva primljena dobročinstva“, poručio je biskup. U svojoj uvodnoj riječi istaknuo je važnost zahvalnosti za plodove zemlje i sve darove koje Bog pruža u životu vjernika. Prisjetio se hodočašća hrvatskih vjernika u Rim i susreta sa papom Lavom, gdje su, kako je kazao, kao živa Crkva posvjedočili svoju vjernost i vjeru u Jubilarnoj godini milosti i nade.
Biskup je naglasio i važnost očuvanja hrvatske povijesne i duhovne baštine, podsjetivši na 1100 godina Hrvatskog kraljevstva te Splitske crkvene sabore iz 925. i 928. godine. „Želimo da i ovo sveto slavlje bude i izraz naše zahvalnosti Bogu za današnji dan, za ovu obitelj, za život malog Emanuela, ali i za svaku obitelj ove župne zajednice“, rekao je te potaknuo vjernike da se u molitvama spomenu i pape Lava te da mole za mir u svijetu i prestanak ratova, osobito u Ukrajini i Palestini.
U prigodnoj homiliji biskup Ivo je posebno istaknuo važnost zahvalnosti kao temeljnog stava kršćanskog života. Polazeći od biblijskih čitanja o Naamanu i desetorici gubavaca, pozvao je okupljene vjernike da prepoznaju Božje djelovanje u vlastitom životu. Osvrnuvši se najprije na čitanje iz Druge knjige o kraljevima, biskup je naglasio kako prorok Elizej nije želio staviti sebe ispred Boga, nego je želio da Naaman shvati da je ozdravljenje Božje djelo. „To je temeljna poruka ovoga čitanja, a odnosi se i na svakoga od nas da budemo svjesni kako i mi za sve trebamo zahvaljivati Bogu. Najprije Bogu, a potom svim drugima.“
Tumačeći evanđeoski ulomak o ozdravljenju desetorice gubavaca, biskup je upozorio na zaboravljanje zahvalnosti Bogu nakon primljenih milosti i darova. „Deset gubavaca simbolizira sve nas koji često i redovito dolazimo Bogu sa svojim traženjima, molitvama i poteškoćama, ali često mu zaboravljamo zahvaliti.“ Posebno se osvrnuo na važnost zahvalnosti unutar obiteljskog života te rekao: „Kako je potrebno i važno u našim obiteljima zahvaljivati i reći hvala ocu, majci, mužu, ženi, bratu, sestri, djetetu… Za zahvalnost je potrebna ne samo ljubav, nego i poniznost. Ohol čovjek neće zahvaliti ni Bogu, ni ocu, ni majci, nikome.“
Biskup je nadalje istaknuo da zahvalnost nije samo riječ s kojom se izriče kulturan našega ponašanja, nego čin ljubavi koji izgrađuje zajedništvo. „Srce s kojim se iskreno zahvaljuje unosi radost u srce i život drugoga. Zahvalnost mijenja svijet i čini društvo boljim i ljepšim prostorom života.“ Kao najveći primjer zahvalnosti, biskup je naveo Isusa Krista koji je uoči svoje muke zahvalio Ocu na posljednjoj večeri. „Isus nam je ostavio svetu misu kao temeljni izvor i put u kojem se trebamo učiti zahvaljivati Bogu i ljudima, ljubiti Boga i ljude.“
Završavajući homiliju, obratio se roditeljima krštenika Emanuela, pozvavši ih da vjera i zahvalnost budu temelj njihova obiteljskog života. „Neka sveta misa bude mjesto na kojem ćete uvijek odgajati malog Emanuela. Njegovo ime znači ‘S nama Bog’. Neka uistinu Bog bude s njim po svetoj misi, Riječi Božjoj i vašoj roditeljskoj žrtvi.“
Na svršetku misnog slavlja biskup Ivo je zahvalio svim sudionicima te posebno istaknuo dostojanstvo i važnost svakog ljudskog života. Nakon što je čestitao obitelji Sabljak na krštenju šestog djeteta, malog Emanuela. Pozvao je vjernike da ne zanemaruju vrijednost obiteljskog nasljeđa i žrtve prethodnih generacija te da budu zahvalni i svjesni za darove koje imaju, ne samo materijalnih, nego ponajprije duhovnih. „Treba misliti na budućnost, a ona je nepredvidiva. Neka nas Gospodin blagoslovi i udijeli nam snage da budemo svjesni tolikih bogatstva koje nam daje, od ljudskog života pa do svega što imamo.“ Na kraju je pozvao okupljene vjernike da se u listopadu, Marijinom mjesecu, ugledaju na Isusovu Majku i preporučio sve njezinu zagovoru te na vjernike zazvao Božji blagoslov.
