Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Antuna Padovanskog u Našicama u nedjelju 12. listopada 2025. godine, te predvodio središnje župno euharistijsko slavlje i krstio Emanuela, šesto dijete roditelja Maria i Marine Sabljak.
U prigodnoj homiliji biskup Ivo je posebno istaknuo važnost zahvalnosti kao temeljnog stava kršćanskog života. Polazeći od biblijskih čitanja o Naamanu i desetorici gubavaca, pozvao je okupljene vjernike da prepoznaju Božje djelovanje u vlastitom životu. Osvrnuvši se najprije na čitanje iz Druge knjige o kraljevima, biskup je naglasio kako prorok Elizej nije želio staviti sebe ispred Boga, nego je želio da Naaman shvati da je ozdravljenje Božje djelo. „To je temeljna poruka ovoga čitanja, a odnosi se i na svakoga od nas da budemo svjesni kako i mi za sve trebamo zahvaljivati Bogu. Najprije Bogu, a potom svim drugima.“
Tumačeći evanđeoski ulomak o ozdravljenju desetorice gubavaca, biskup je upozorio na zaboravljanje zahvalnosti Bogu nakon primljenih milosti i darova. „Deset gubavaca simbolizira sve nas koji često i redovito dolazimo Bogu sa svojim traženjima, molitvama i poteškoćama, ali često mu zaboravljamo zahvaliti.“ Posebno se osvrnuo na važnost zahvalnosti unutar obiteljskog života te rekao: „Kako je potrebno i važno u našim obiteljima zahvaljivati i reći hvala ocu, majci, mužu, ženi, bratu, sestri, djetetu… Za zahvalnost je potrebna ne samo ljubav, nego i poniznost. Ohol čovjek neće zahvaliti ni Bogu, ni ocu, ni majci, nikome.“
Biskup je nadalje istaknuo da zahvalnost nije samo riječ s kojom se izriče kulturan našega ponašanja, nego čin ljubavi koji izgrađuje zajedništvo. „Srce s kojim se iskreno zahvaljuje unosi radost u srce i život drugoga. Zahvalnost mijenja svijet i čini društvo boljim i ljepšim prostorom života.“ Kao najveći primjer zahvalnosti, biskup je naveo Isusa Krista koji je uoči svoje muke zahvalio Ocu na posljednjoj večeri. „Isus nam je ostavio svetu misu kao temeljni izvor i put u kojem se trebamo učiti zahvaljivati Bogu i ljudima, ljubiti Boga i ljude.“
Završavajući homiliju, obratio se roditeljima krštenika Emanuela, pozvavši ih da vjera i zahvalnost budu temelj njihova obiteljskog života. „Neka sveta misa bude mjesto na kojem ćete uvijek odgajati malog Emanuela. Njegovo ime znači ‘S nama Bog’. Neka uistinu Bog bude s njim po svetoj misi, Riječi Božjoj i vašoj roditeljskoj žrtvi.“
