Požeški biskup Ivo Martinović blagoslovio je obnovljenu kapelu sv. Josipa Radnika u Srednjem Lipovcu u četvrtak 19. ožujka 2026., na svetkovinu svetog Josipa. Biskup se u homiliji osvrnuo na značenje blagdana, biblijska čitanja i ulogu svetog Josipa u životu vjernika. Podsjetio je na širinu značenja svetkovine rekavši da se slavi zaštitnika Crkve, domovine, očeva, radnika, obitelji, mladih, djece, bolesnika i umirućih. Naglasio je da svi trebamo biti svjesni darova koje nam Bog daje po zagovoru svetoga Josipa za našu vjeru, za život i za hod s Bogom.
Osvrćući se na biblijska čitanja, posebno na lik Abrahama i značenje vjere, poručio je: kako nam Abrahamov lik govori o vjeri kao „povjerenju u Boga, oslonjenosti na Boga i stajanje u kojem se ostaje uz Boga i kad ga ne razumijemo“. Istaknuo je kako se Božja obećanja dana Abrahamu ostvaruju i kada se čine nemogućima, dodajući da je Bog onaj koji daje da se iz nemogućeg ostvari moguće.
Povezujući starozavjetnu poruku s novozavjetnim otajstvom, biskup je naglasio da se naša vjera temelji na Isusu Kristu i njegovoj vjernosti Ocu. „Križ i patnja pokazuju da nisu zadnji u našem životu jer nisu bili ni posljednji u Isusovu životu“, rekao je, podsjetivši na uskrsnuće kao početak novoga života.
Središnji dio homilije bio je posvećen liku svetog Josipa kao uzoru vjere i pravednosti. Podsjetio je na evanđeoski događaj u kojem anđeo Josipu poručuje da se ne boji te naglasio važnost povjerenja u Boga, ali i u osobno i obiteljskom životu i okolnostima. Dodao je kako je Josip bio pravedan zato što je iskreno ljubio Boga i svoju zaručnicu Mariju.
Govoreći o pravednosti, istaknuo je da ona podrazumijeva poniznost i prihvaćanje drugih. „Imati osjećaj za pravednost znači imati u sebi poniznost svetoga Josipovu, ne nastojati biti iznad drugih, nego prihvatiti druge i pomagati im“, rekao je, naglašavajući kako je sveti Josip svojim životom i radom nastojao ostvariti Božji plan i očuvati zajedništvo nazaretske obitelji.
Biskup Ivo posebno se obratio nazočnim očevima. „Vaša je uloga velika, važna, sveta i nezamjenjiva da budete uzori vjere i Josipova i očinstva u svojim obiteljima“, poručio je, navodeći primjere uzora u darivanju, žrtvi, suosjećanju, odgoju i svjedočenju vjere. U tom kontekstu istaknuo je i izazove suvremenog života, ali i stalnu Božju prisutnost i njegovo milosrđe.
Potom se osvrnuo na vrijednost ljudskog života rekavši da je on istinsko bogatstvo te naglasio važnost i potrebu prihvaćanja drugoga po uzoru na svetoga Josipa.
Podsjetio je i na Josipovu odluku da prihvati Mariju unatoč okolnostima koje su mogle dovesti do njezine osude. Pozvao je vjernike da u vlastitim životnim poteškoćama trebaju slijediti taj primjer i oslanjati se na Boga. „Previše se oslanjamo na sebe, a potrebno je više prepustiti svoje život i životne putove Bogu“, istaknuo je.
Na završetku homilije naglasio je kako se vjera ne živi samo u crkvenom prostoru. „Božja blizina ostvaruje se i u obitelji, i u susretu među ljudima, i u svakom koraku“, rekao je, zazvavši zagovor svetog Josipa i Blažene Djevice Marije.
