Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Leopolda Mandića u Požegi 12. svibnja 2026. godine te predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe.
U homiliji je biskup Ivo govorio o važnosti prepoznavanja Božjega djelovanja u životu vjernika, povezujući liturgijska čitanja sa životom svetog Leopolda. Istaknuo je kako osoba koja dopušta djelovanje Duha Svetoga u sebi razvija osjetljivost za one koji trpe i pate, za one koji su slomljena srca, zarobljeni i ožalošćeni. „Sveti Leopold je to svjedočio svojim redovničkim i svećeničkim životom, a nadasve tijekom četrdeset godina ispovijedanja. Svjedočio je Božju blizinu i ljubav onima koji su mu dolazili i bili tražitelji Boga u svom životu“, rekao je podsjetivši kako je svetac pomagao ljudima opterećenima grijesima, raznim obiteljskim problemima i mnogim životnim križevima.
Tumačeći riječi iz Druge Ivanove poslanice, propovjednik je naglasio da se ljubav prema Bogu ne očituje samo riječima nego prije svega djelima. Citirajući riječi svetoga Ivana dodao je kako se istinsko vjerničko svjedočanstvo prepoznaje u jasnim i konkretnim djelima ljubavi prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na evanđeosku sliku Dobrog pastira, biskup je istaknuo kako grčki izraz „kalós“, koji se u hrvatskom jeziku prevodi kao „dobar“, zapravo znači „lijep“, tako da sveti Ivan želi govoriti o Isusovoj ljepoti. Isus se predstavlja kao „Lijepi pastir koji polaže – dariva život za svoje ovce“. „Ljepota Isusa Dobrog pastira je u njegovom životu, u nesebičnom i besplatnom darivanju vlastitog života za ovce“, rekao je, objašnjavajući da se razlika između Krista i „najamnika“ očituje upravo u nesebičnosti i brizi za druge. Dodao je kako je tijekom povijesti Crkve bilo pastira koji su služili narodu i polagali život za druge slijedeći Krista, ali i onih koji su tražili vlastitu korist ili interes.
Govoreći o odgovornosti vjernika i svakog čovjeka, istaknuo je da su u Crkvi svi pozvani na pastirsku brigu, bez obzira na službu ili životni poziv. U tom smislu je naglasio i odgovornost roditelja za djecu te potrebu da svaki vjernik bude osjetljiv za potrebe drugih ljudi. „Najamnik je svatko tko nema osjećaja za drugoga“, rekao je propovjednik dodajući kako Božja ljubav nema granica i ne može ostati zatvorena unutar jednog kruga ljudi, unutar jedne zajednice.
U nastavku homilije povezao je lik Dobrog pastira sa životom svetog Leopolda, ističući njegovo višedesetljetno služenje u ispovjedaonici. Kazao je kako su ljudi koji su dolazili Leopoldu, u njemu mogli prepoznati „glas dobroga pastira koji sluša svoje ovce, koji ih tješi, krijepi, oprašta, pomaže, ljubi i vodi“.
Biskup je potom podsjetio na riječi blaženog Alojzija Stepinca, koji je još 1945. godine u propovijedi na Novu godinu istaknuo veličinu svetog Leopolda i upoznao hrvatski narod sa svečevim likom. Citirao je Stepinčeve riječi iz zagrebačke katedrale u kojoj je rekao: „Taj čovjek malena tijela bio je pravi orijaš duha, kojim se dobri Bog poslužio da nebrojenim dušama olakša breme života, oduševi ih za vječne ideale i učvrsti u dobru.“ Također je spomenuo i riječi sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića, koji je kao zagrebački nadbiskup nastavio širenje kulta svetog Leopolda u hrvatskom narodu. Pokazujući mnogima put do Boga, bio je, po riječima kardinala Kuharića, „darom Božjim Crkvi u Hrvatskoj“. Propovjednik je naglasio kako njegov primjer i danas može i treba biti svjetlo suvremenom čovjeku u traženju smisla života, mira i vjere u Boga i Isusa Krista.
Na kraju homilije biskup je vjernike pozvao da i sami otkriju ljepotu Božje ljubavi u Kristu te je zazvao zagovor Blažene Djevice Marije. Podsjetio je pritom na riječi svetog Leopolda o Mariji kao Majci koja razumije ljudske boli i prati vjernike svojim zagovorom.
