O 29. obljetnici osnutka Požeške biskupije, u nedjelju 5. srpnja 2026. godine, požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u požeškoj Katedrali euharistijsko slavlje, nakon kojega je uslijedila svečana procesija do kapele sv. Roka, gdje je Presveti Oltarski Sakrament izložen na trajno euharistijsko klanjanje.
U prigodnoj homiliji biskup Ivo istaknuo je kako liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu vjernike vode prema susretu s Kristom koji ne dolazi kao silnik, nego kao krotki Kralj koji čovjeku daruje mir i odmor. Naglasio je da riječi proroka Zaharije, svetoga Pavla i Isusa iz Evanđelja po Mateju otvaraju put u samo središte kršćanske vjere – u otajstvo euharistije, gdje se susret s Gospodinom ostvaruje „na najveći i najintimniji način“.
Tumačeći navještaj proroka Zaharije o kralju koji dolazi „pravičan i pobjednik, ponizan, jaše na magarcu“, biskup je podsjetio kako su mnogi očekivali Mesiju kao moćnog vladara koji će vojnom silom osloboditi svoj narod. Isus je, međutim, ispunio to proroštvo na posve drukčiji način. „Krist je Kralj svega stvorenja; ne dolazi kao nasilnik s vojnom silom da ljude na bilo što prisili, već dolazi da nas oslobodi, da nam pomogne u svim našim nutarnjim borbama i ‘ratovima’, da nas oslobodi od grijeha, tjeskobe i nemira“, poručio je propovjednik.
Osvrnuvši se na drugo čitanje iz Poslanice Rimljanima, biskup je istaknuo kako sveti Pavao poziva vjernike da ne žive po tijelu, nego po Duhu. Naglasio je da je za autentičan kršćanski život nužno dopustiti Duhu Svetomu da vodi, oblikuje i posvećuje čovjeka, kako bi u njemu pobjeđivao grijeh i kako bi vjernik mogao sve jasnije prepoznati Krista koji mu neprestano dolazi ususret.
Središnji dio homilije posvetio je Isusovu evanđeoskom pozivu: „Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.“ Pojasnio je kako Isus svoje riječi upućuje „malenima“ – onima koji nisu opterećeni vlastitom ohološću, nego su otvoreni Božjoj milosti i spremni učiti od njega. Istaknuo je da je taj Kristov poziv jednako aktualan i danas, u vremenu obilježenom ubrzanošću života, ratovima, nasiljem, nepravdama i lažima. U takvim okolnostima čovjek treba pronaći trenutke tišine i stati pred Boga kako bi u njegovoj blizini pronašao mir za tijelo i dušu.
Povezujući evanđeosku poruku s povijesnim događajem koji je toga dana započeo u Požegi, biskup je naglasio kako će kapela sv. Roka od sada biti mjesto trajnog susreta s Kristom prisutnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Podsjetio je kako kapela ove godine obilježava 230. obljetnicu svoje izgradnje i blagoslova te izrazio uvjerenje da će postati prostor u kojem će vjernici u svako doba dana i noći moći doći Isusu, odmoriti se u njegovoj prisutnosti, učiti od njega i osluškivati njegov glas koji govori ljudskoj savjesti i srcu.
Govoreći o značenju trajnog euharistijskog klanjanja, biskup je istaknuo kako se upravo u šutnji pred Presvetim Oltarskim Sakramentom čovjekova duša odmara i otvara djelovanju Duha Svetoga. Ondje Isus uči svoje učenike krotkosti i poniznosti, oslobađa ih oholosti, liječi njihove rane te obnavlja vjeru i život. Naglasio je da se pred euharistijskim Kristom smiruju čovjekovi unutarnji nemiri, strahovi i brige te da se svi osobni „ratovi“ mogu predati Kristu, „kralju mira i naših srdaca“, koji uči svoje učenike ljubiti onako kako je on ljubio.
Na kraju homilije biskup Ivo uputio je snažan poziv svim vjernicima da pronađu vrijeme za redoviti susret s Gospodinom u euharistijskom klanjanju. Pozvao ih je da pred Isusa donesu svoje terete, umor, boli i križeve, ali i svoje obitelji, Požešku biskupiju, hrvatski narod te sve patnje suvremenoga svijeta. Potaknuo ih je da pred Gospodina donesu i svoje radosti, zahvalnosti, pitanja, traženja i sumnje te mu dopuste da ih odmori i obnovi. Homiliju je zaključio molitvom da Duh Sveti sve vjernike vodi u što dublji susret s Kristom kako bi iskusili ljepotu Božje blizine te postali nositelji njegove ljubavi i mira, zazivajući ujedno zagovor Blažene Djevice Marije da vjernici iz Kristove euharistijske prisutnosti uvijek crpe snagu i svjetlo vjere.
