Na Devetnaestu nedjelju kroz godinu 9. kolovoza 2026. požeški biskup Ivo Matrinović je pohodio Župu Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima te u službu uveo novoimenovanog župnika Josipa Pendžića.
U homiliji je biskup Ivo povezao liturgijska čitanja s početkom nove službe župnika, istaknuvši da je u središtu svakoga svećeničkog poslanja – kao i života svakoga vjernika – traženje Boga, povjerenje u njega i spremnost prepoznati njegovu prisutnost i onda kada se čini da je daleko.
Osvrćući se na prvo čitanje o proroku Iliji, biskup je podsjetio kako Ilija, progonjen zbog svoje proročke vjernosti Bogu, odlazi na brdo Horeb tražeći Božju prisutnost i sigurnost. Bog mu se pritom ne objavljuje u snažnim i dramatičnim prirodnim pojavama – ni u vihoru, ni u potresu, ni u ognju – nego u „blagom i tihom šumu“. Upravo u tome biskup je istaknuo važnost poruke i za suvremenog čovjeka: Boga danas često ne prepoznajemo ondje gdje ga očekujemo, nego ga susrećemo u tišini, sabranosti i miru.
Govoreći o evanđeoskom odlomku o Isusu koji hoda po moru, biskup je istaknuo kako se učenici nalaze usred oluje, u strahu i nesigurnosti, a Isus im dolazi ususret riječima: „ Ja sam! Ne bojte se!.“ Krist, naglasio je biskup, dolazi i svakom čovjeku ususret u njegovim životnim olujama. Posebno je izdvojio lik apostola Petra koji, nakon što zakorači prema Isusu, zbog sumnje počinje tonuti. U Petrovu iskustvu biskup je prepoznao iskustvo svake osobe koja se u trenucima teškoća, straha i patnje počinje pitati gdje je Bog. „Tu je sličnost, draga braćo i sestre, i s našim životom kad počnemo sumnjati u Boga i tonuti u olujama života radi nedostatka vjere“, rekao je biskup, podsjetivši da oluje do danas nisu zaobišle ni Crkvu kroz njezinu cijelu povijest, pa tako ni obitelji, ni pojedince.
U tom je kontekstu posebno naglasio Isusovu poruku Petru: „Ne boj se.“ Te su Isusove riječi ohrabrenja, istaknuo je, upućena svakome vjerniku – u njegovim teškoćama, tami, strahovima i životnim kušnjama.
Biskup je potaknuo vjernike da i oni slijedeći primjer Petrove jednostavne molitve: „Gospodine, spasi me!“, upućuju svoje molitve Gospodinu te ih ne zaborave u trenucima osobnih i obiteljskih teškoća. One izražavaju povjerenje u Boga i svijest da ni u jednoj životnoj situaciji nismo sami. Istaknuo je pritom da život u vjeri ne znači života bez poteškoća, patnji i križeva.
Zaključujući homiliju, biskup Ivo pozvao je vjernike da uvijek ostanu oslonjeni na Boga, svjesni da upravo on daje snagu za življenje vjere i ostvarenje konačnoga cilja – života vječnoga. Zazivajući pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije, potaknuo je vjernike da se poput nje oslanjaju na Boga i imaju povjerenja u njega te da s njime hrabro žive svoju vjeru gradeći put prema vječnosti.
