Poštovane i drage obitelji!
Zajedno s vašim svećenicima radosno vam i od srca čestitam Božić u Godini vjere! Želio bih vam posvjedočiti svoju pastirsku blizinu i izraziti poštovanje zbog vjere koju svjedočite u svakodnevnome životu, zbog vašega žrtvovanja za vjernost braku i obitelji, zbog nade s kojom
prihvaćate poteškoće, zbog primjera koji pružate djeci i mladima u nastojanju oko njihova odgoja u duhu evanđeoskih vrijednosti. Sve vas od srca pozdravljam, napose obitelji s brojnom djecom. Bogatstvu ljubavi i snazi vaše žrtve radovao sam se i ove godine prigodom krštenja vaše djece u župama te na hodočašću u Voćin za Veliku Gospu. Pridružujem se ovih božićnih dana molitvi koju ćete sa svećenicima uputiti Bogu u vašim domovima, sa željom da on blagoslovi vaše obiteljsko zajedništvo i udijeli uspjeh svim plemenitim nastojanjima u 2013. godini.
„Pogledajmo što se to dogodilo!“ (Lk 2,15) Tim su se riječima pastiri međusobno bodrili kako bi betlehemskome događaju pristupili srcem koje vjerom dohvaća njegov božanski sadržaj. Zaustavimo se ovoga Božića pred betlehemskom obitelji Isusa, Josipa i Marije u siromašnoj štalici, pogledajmo je vjerničkim pogledom, iznova si posvijestimo veličinu kršćanskoga braka i obitelji kao zajednice koju je Bog smislio u svojoj ljubavi, a Krist uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Svjetlom vjere otkrijmo bogatstvo i izazov Božje ljubavi koja je unutarnja stvarnost, ljepota i smisao braka i obitelji. To je ona moćna ljubav koja »progovori nama u Sinu« (Heb 1,2), očitovana u njegovoj smrti na križu i u slavnome uskrsnuću čije se otajstvo duboko ostvaruje u braku i obitelji te svom snagom progovara na Božić – u međusobnoj blizini njezinih članova, u njihovu uzajamnome povjerenju i praštanju, u njihovoj toplini odnosa, u njihovim iskazima dobrote i plemenitosti. Želim vam obilje duboke radosti takvoga obiteljskoga Božića!
Poznato mi je s kojim se sve poteškoćama susreću obitelji u današnjemu vremenu: zbog nezaposlenosti i njome povezane nemogućnosti ostvarivanja dostojanstvenoga života, zbog malih mirovina te bolesti, osamljenosti i siromaštva starijih osoba, zbog bešćutnosti društva prema siromašnima, zbog društvenoga pomanjkanja osjećaja za prave vrijednosti u procesu odgoja i obrazovanja mladih. Sve nas to potiče da s još većom zauzetošću nastojimo živjeti zajedništvo vjere u svojim župama, da jedni prema drugima njegujemo evanđeoski odnos razumijevanja, blizine i ljubavi, napose prema najpotrebnijima. Solidarnost u duhovnim i materijalnim nevoljama znak je prepoznavanja Isusovih učenika. Zahvaljujem svima koji ne čekaju da drugi započnu činiti dobro, nego prednjače svojim primjerom. Svima zahvaljujem i na suradnji sa župnikom i pružanju materijalne potpore župi u njezinu poslanju.
Na sva vaša obiteljska i župna nastojanja zazivam blagoslov Boga Oca i Sina i Duha Svetoga te vas od srca pozdravljam.
✠ Antun Škvorčević
požeški biskup
Požega, 20. prosinca 2012.
