15. kolovoza 2017.

2

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA
Otk 11, 19a; 12, 1-6a.10ab; Ps 45 (44); 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56
Marija, novi kovčeg saveza

Izvještaj o pohođenju podsjeća na prenošenje kovčega saveza u Jeruzalem (2 sam 6, 2-11). Poput kovčega Marija se zaputila u zemlju Judinu, u blizinu Jeruzalema (Lk 1, 39); njezino putovanje prouzročilo je izraze jednake radosti (Lk 1, 42—44), odnosno »obredno plesanje« (Dijete »zaigra« u Elizabetinoj utrobi kao David pred kovčegom saveza); Marija je ušla u Zaharijinu kuću (Lk 1, 40) kao kovčeg saveza u kuću Obed-Edomovu; Elizabetin pozdravni poklik (Lk 1, 43) gotovo doslovno ponavlja ono što je David izgovorio pred kovčegom; konačno, Marija kao i kovčeg saveza ostaju tri mjeseca u kući gostoprimca (Lk 1, 56). Ova ponešto namjerna simbolika pogađa misli voditelje evanđeliste Luke: događaji oko isusova rođenja su ispunjenje proročanstava. Dijete je doista iščekivani Mesija. Marija, novi kovčeg saveza, je prikazana dao Božje prebivalište i ujedno u liku pobjedničke žene. Kovčeg saveza je bio znak Božje prisutnosti među svojim narodom; on je pred narod išao i ratnu bitku. Blagoslov što ga izgovara Elizabeta (Lk 1, 42) podsjeća na uzvike odobravanja na koje su naišli Jael i Judita nakon njihove pobjede nad neprijateljem. Marija je žena koja svojem narodu jamči konačnu pobjedu nad zlom. Odsad Bog više ne boravi u nekom hramu ili kovčegu saveza, nego u živim osobama. Veliča je himan prvih kršćana. Oni su u taj hvalospjev polagali svu svoju nadu kao siromasi (Lk 1, 51-53), svoje uvjerenje da su izabrani narod (Lk 1, 54-55) i radosnu zahvalnost Bogu koji ih spašava (Lk 1, 48-49).