2. rujna 2017.

14

subota
1 Sol 4, 9-11; Ps 98 (97); Mt 25, 14-30
Vrijeme Crkve

Talenti, koji su raspodijeljeni slugama, Božja su dobra, dionice njegova Kraljevstva (a ne naravna dobra pojedinca). Dano im je »dugo vremena« (Mt 25, 19), a to je vrijeme Crkve, da umnože talente. Matej ovdje naglasak stavlja na odgovornost vjernikâ: oni su Božji partneri u ispunjavanju njegove volje. Drugim riječima: poput novčara koji ulaže svoj kapital, Bog ulaže svoju Riječ, time što nam povjerava upravu nad njegovim dobrima. Takvo jedno bogatstvo ne smije biti zakopano! Odbijanjem ulaganja posljednji sluga je pokopao samoga sebe i izabrao smrt (Mt 25, 25-30). Prispodoba o talentima potpuno zadržava svoju aktualnost. Mnogobrojne su opasnosti kojima se danas izlažemo. Ne bi se smjelo dogoditi da Crkva zakopa svoju baštinu iz straha da će je ugroziti u kontaktu s ljudima i njihovim pitanjima. Takva jedna briga za sigurnost tu bi baštinu lakoumno potrošila, umjesto da je sačuva.