3. rujna 2017.

17

XXII. NEDJELJA KROZ GODINU
Jer 20, 7-9; Ps 63 (62); Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27
Mesijina sudbina

Petrovim riječima učenici su ispovjedili vjeru u Isusovo mesijanstvo (Mt 16, 13-20). Međutim, prvim navještajem muke njihova je vjera odmah stavljena na kušnju. Isus znade da ga čeka smrt i da će, paradoksalno, baš po njoj ispuniti poslanje koje mu je Bog povjerio. No, Petar ne može prihvatiti takvu sudbinu za Mesiju (Mt 16, 22), i time si priskrbljuje Isusov oštri odgovor (Mt 16, 23), koji pokazuje koliko su ovdje odlučujuća zauzimanja za vjeru. Isus se ne zadovoljava ukazivanjem na nužnost vlastitog trpljenja, već pripravlja svoje učenike da i oni budu spremni prihvatiti životna iskušenja. Matej pripovijeda o toj pouci i u tom smislu sažima neke Isusove izreke (Mt 16, 24-27); one oslikavaju život vjere koji je izložen opasnostima i samooplijenjivanju, u koji se živi u potpunoj solidarnosti s osobom Isusa Krista (Mt 16, 25).