13. rujna 2017.

13

srijeda
Kol 3, 1-11; Ps 145 (144); Lk 6, 20-26
Blago siromasima

Blaženstva, kako ih je Isus izgovorio, bila su bez sumnje kratke, u proročkom stilu sročene formule, Izaijini navještaji Kraljevstva, koji obećavaju spasenje siromašnima, gladnima i žalosnima. Bog doista dolazi, i to besplatno. Matej želi moralno produbiti Evanđelje, i zato blaženstva tumači polazeći od nove »pravednosti« i duha milosrđa. Za onoga koji nastoji dospjeti u kraljevstvo Božje živeći život u skladu s njime, ono je već tu. Matej govori o siromaštvu »duhom«, a četiri tipično njegova blaženstva imaju moralizirajuću nakanu. Luka naprotiv blaženstva tumači u svjetlu Isusova naučavanja o siromaštvu i o raspolaganju bogatstvom. Siromasi o kojima on govori doista su siromašni; među njima treba tražiti one kojima pripada kraljevstvo Božje; oni dobivaju zadovoljštinu na drugom svijetu. Oba tumačenja, Matejevo i Lukino, imaju svoje značenje, osobito danas. Matej potiče više na duhovno osiromašenje; Luka na preoblikovanje struktura. Oba tumačenja treba uzeti u obzir, ako se želi govoriti o Crkvi siromaha.