15. listopada 2017.

7

XXVIII. NEDJELJA KROZ GODINU
Iz 25, 6-10a; Ps 23 (22); Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14
Svadbeno ruho

Slika mesijanske gozbe pripada proročkoj tradiciji. Isus se naravno poziva na nju kako bi uprizorio Kraljevstvo koje naviješta. Međutim, prispodoba o svadbenoj gozbi u Matejevu evanđelju otkriva nam njegovu nakanu želju. Bilo da je riječ o prorocima (prva skupina slugu) ili o apostolima (druga skupina), svi oni imaju istu sudbinu: oni koji su pozvani (službeno židovstvo) odbijaju njihov poziv pa čak ih i ubijaju. Kaznu nije trebalo dugo čekati: Jeruzalem će biti razoren (Mt 22, 7). Gozba sada može otpočeti i sabrati što je moguće više ljudi, zlih i dobrih (Mt 22, 10). Budući da je Mateju veoma važna činjenica da čisto izvanjska pripadnost Kraljevstvu nije dovoljna, on je od mesijanske gozbe učinio svadbenu gozbu, što mu je omogućilo umetnuti temu o svadbenom ruhu. Da bi mogao sudjelovati na gozbi Kraljevstva, čovjek mora odjenuti svadbenu haljinu (Mt 22, 11); drugim riječima, mora prihvatiti moralne zahtjeve vjere. U protivnom, bit će mu izgovorene riječi isključenja.