1. studenog 2017.

10

Svetkovina Svih Svetih
Otk 7, 2-4. 9-14; Ps 24 (23); 1 Iv 3, 1-3; Mt 5, 1-12a
Blago siromasima

Blaženstva, kako ih je Isus izgovorio, bila su bez sumnje kratke, u proročkom stilu sročene formule, navještaji o nadolazećem Kraljevstvu u kojima prorok Izaija siromašnima, gladnima i žalosnima obećava spasenje. Bog doista dolazi, i on dolazi besplatno. Matejeva verzija želi moralno produbiti Evanđelje. Zato on blaženstva tumači polazeći od nove »pravednosti« i duha milosrđa. Za onoga koji nastoji dospjeti u kraljevstvo Božje, živeći život u skladu s njime, ono je već tu. Matej govori o siromaštvu »duhom«, a četiri tipično njegova blaženstva imaju moralizirajuću nakanu. Luka naprotiv blaženstva tumači u svjetlu Isusova naučavanja o siromaštvu i o raspolaganju bogatstvom. Siromasi o kojima on govori doista su siromašni; među njima treba tražiti one kojima pripada kraljevstvo Božje; oni dobivaju zadovoljštinu na drugom svijetu. Oba tumačenja, Matejevo i Lukino, imaju svoje značenje, osobito danas. Matej potiče više na duhovno osiromašenje; Luka na preoblikovanje struktura. Oba tumačenja treba uzeti u obzir, ako se želi govoriti o Crkvi siromaha.