11. studenog 2017.

10

subota
Rim 16, 3-9; Ps 145 (144); Lk 16, 9-15
Dosta je lijepih riječi, vrijeme tjera na djelovanje

Dok Isus pripovijeda prispodobu o nepoštenom upravitelju, on jamačno aludira na neku lopovštinu koja je u ono vrijeme bila predmet razgovora. Isus završava pohvalom upravitelja, jer je mudro postupio (Lk 16, 8a). Isusova nakana lako se otkriva: ako je otpočelo mesijansko doba, ljudi više ne trebaju gubiti vrijeme da si osiguraju budućnost. Zašto se dakle ne bismo ugledati na primjer poslovnih ljudi koji se znaju učinkovito baviti svojim poslovima? Danas bismo to ovako rekli: kad se pomisli s koliko energije suvremeni čovjek teži za zaradom, kako onda kršćanin može ostati samo na lijepim riječima o miru ili o gladi u svijetu? Dosta je lijepih riječi: vrijeme tjera na djelovanje. Dajmo se stoga na posao i odgovorimo – koliko se nas tiče – na velike izazove koji se neotklonjivo postavljaju pred svakog čovjeka. No, budući da je ova prispodoba veoma rano prouzročila poteškoće, prve kršćanske zajednice su unijele svoja tumačenja. Luka ih donosi nekoliko (Lk 16, 8b.10) i pridodaje im svoje vlastito. Ono odgovara njegovom općem poimanju da onaj tko si želi osigurati budućnost (Lk 16, 9), mora razdijeliti svoj novac. Pod tim uvjetom mogu i bogataši dospjeti u Kraljevstvo Božje.