3. lipnja 2018.
DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU
Pnz 5, 12-15; Ps 81 (80); 2 Kor 4, 6-11; Mk 2, 23 – 3,6
Dovođenje subote u pitanje
Isus čini neizbježnim sukob sa čuvarima Zakona (Mk 2, 26). On tumači da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2, 27), i toga dana ozdravlja čovjeka usahle ruke (Mk 3, 5). Zastupati prvenstvo savjesti nad zakonom i prvenstvo milosrđa nad svakim obrednim propisom, značilo je doduše produbljivati razumijevanje subote kao dana slobode, no to je iz temelja uzdrmalo način kako su narodni poglavari shvaćali savez. Tada ljudi još nisu znali da je Bog oslobodio čovjeka da čovjek bude uistinu slobodan pred Bogom; još nisu znali u kolikoj mjeri pravi poredak ljubavi u sebi uključuje nijekanje svakog formalizma i partikularizma. Čovjek grješnik rado o tome ne bi htio ništa znati da se ne bi morao temeljito oplijeniti i potpuno se izložiti Božjem milosrđu.
