16. srpnja 2018.
ponedjeljak
Iz 1, 11-17; Ps 50 (49); Mt, 10, 34 – 11, 1
Gostoprimstvo u zamijenjenim ulogama
Ovaj evanđeoski ulomak je završetak apostolske besjede. Budući da se na obzoru već pojavljuje križ, Isus od svojih učenika učenika traži da čitavim svojim bićem prionu uz njegovu osobu, da se potpuno odreknu samih sebe kako bi kroz to odreknuće mogli »pronaći« ono što su slobodno željeli »izgubiti« (Mt 10, 37-39). Pod tim će pretpostavkama oni doista biti Isusovi poslanici. Kad ih ljudi budu prihvaćali u njihovu siromaštvu, prihvaćat će samog Boga (Mt 10, 40-42). Ta se misao provlači cijelim evanđeljem: Isus uvijek dolazi u obličju gosta, koji biva dobro ili loše ugošćen, ili čak potpuno odbačen. On traži od svojih učenika da i oni tako nastupaju. Poput Isusa i poslanik je tuđinac praznih ruku. Kad pogani prime poslanike Isusa Krista, to je znak da su i oni spremni primiti puninu koju ima samo Isus Krist može dati.
