SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
2 Kr 4, 42-44; Ps 145 (144); Ef 4, 1-6; Iv 6, 1-15
Kruh života za vjeru
Ivanov izvještaj o umnažanju kruha napisan je s jasnom nakanom. Od samog događaja Ivanu je važnije značenje koje mu on pridaje. Preobilje kruha što ga Isus dijeli mnoštvu misli upućuje na mȁnu u pustinji; ono je baš kao i mȁna izazov za vjeru. No već će sakupljanje ostataka (Iv 6, 13) pokazati da je, nasuprot mȁni koja se brzo kvari, Isusov kruh nepokvarljiv i nepropadljiv. K tome činjenica da je kruh, što ga je Isus blagoslovio, bio ječmeni kruh (Iv 6, 9), dakle kruh sirotinje, pokazuje da jelo, što ga je Isus ponudio, predoznačuje konačnu gozbu Božjih siromaha. Nadalje, tu su i aluzije na euharistiju: blizina pashe (Iv 6, 4), blagoslovna molitva i dijeljenje kruha, što će biti prisutno na Posljednjoj večeri (Iv 6, 11). Konačno i najvažnije, u središtu događaja je Isusova osoba; no, dokle god postoji opasnost pogrešnog razumijevanja – a svako čudo u sebi uključuje taj rizik – Isus ne oklijeva prikriti se (Iv 6, 15). Onaj koji hrani siromahe nije bogataš, nego onaj koji je poput njih i sâm u potrebi.
