subota
Ef 4, 7-16; Ps 122 (121); Lk 13, 1-9
Čovječje, što činiš sa svojom smrću?
Kad je Isus doznao da su neki ljudi izgubili život u gušenju neke pobune (Lk 13, 1) i u jednoj nesreći (Lk 13, 4), ustvrdio je temeljnu jednakost svih ljudi pred smrću, budući da je smrt sastavni dio čovjekova života na zemlji. Smrt je najsvakodnevniji i najbjelodaniji «znak», koji si čovjek mora znati protumačiti, ako ne želi poginuti (Lk 13, 3.5). Budući da je smrt svima nametnuta, svi moraju činiti pokoru (Lk 13, 3.5.), to jest, prihvatiti smrt i svoj život oblikovati u skladu s tim prihvaćanjem. Pod tim uvjetom čovjek može suprotno neplodnoj smokvi donositi plod (Lk 13, 6-9).
