10. studenog 2018.

15

Subota
Fil 4, 10-19; Ps 112 (111); Lk 16, 9-15 (Lk 16, 1-13)
Dosta je bilo govorenja, vrijeme pritišće

Kad Isus pripovijeda prispodobu o nepoštenom upravitelju (Lk 16, 1-7), on zacijelo aludira na jednu lopovštinu o kojoj se u ono vrijeme govorilo. Isus pripovijedanje zaključuje pohvalom upravitelja, jer je mudro postupio (Lk 16, 8). Lako je uočiti Isusovu nakanu: ako je započelo mesijansko razdoblje, onda si odmah treba početi osiguravati budućnost. Zašto se stoga ne ugledati na poduzetnike koji se znaju snaći u određenim okolnostima i učinkovito djelovati? U današnjim prilikama to bi značilo: Kad se pomisli na nastojanja i težnje modernog čovjeka za probitkom, kako onda kršćanin može ostati samo na lijepim riječima o miru ili o gladi u svijetu? Dosta je bilo govorenja, vrijeme pritišće. Dajmo se stoga na posao, i odgovorimo – koliko se nas tiče – na velike izazove, koji se neizbježno stavljaju pred svakog čovjeka. Budući da je prispodoba predstavljala određene poteškoće, prvu su kršćanske zajednice u nju unijele svoja tumačenja. Luka iznosi neka od tih tumačenja (Lk 16, 8b.10) i pridodaje im jedno svoje vlastito. Ono odgovara njegovu općem gledištu, da onaj tko si želi osigurati budućnost (Lk 16, 9), mora svoja dobra podijeliti s drugima. Pod tim uvjetom bogataši mogu ući u Božje kraljevstvo Božje.