2. prosinca 2018.

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Jer 33, 14-16; Ps 25 (24); 1 Sol 3, 12 – 4, 2; Lk 21, 25-28.34-36
Kraj svijeta

Luka opisuje propast Jeruzalema kao kozmičku katastrofu. Taj je grad u religijskom poimanju vjernika zauzimao tako veliko mjesto, da si nitko nije mogao predočiti njegovo razorenje, a da odmah ne pomisli na kraj svijeta. Ono je doista bilo kraj jednog svijeta: razorenje Hrama omogućilo je Crkvi u nastajanju da se oslobodi od odveć formalističkog bogoštovlja, da se odlučno otvori poganskim narodima i da poradi na izgradnji novog čovječanstva u zajedništvu sa Sinom čovječjim, koji će doći «na oblacima», što znači da on posjeduje božansku moć izgraditi novo čovječanstvo. Budnost upozorava kršćanina da traži Božju blizinu. Ne blizinu u vremenskom smislu – kao da će Bog za koji čas doći -, nego blizinu Boga koji je u srcima već djelatan i kojeg samo treba prepoznati. Poznato je, naime, kako odsutna osoba može biti blizu onima koje voli.