9. prosinca 2018.

25

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Bar 5, 1-9; Ps 126 (125); Fil 1, 4-6.8-11; Lk 3, 1-6
Obraćenje

Evanđelist Luka navođenjem povijesnih podataka stavlja djelovanje Ivana Krstitelja u ljudsku povijest (Lk 3, 1-2) i na taj način svom pripovijedanju daje univerzalnu širinu (Lk 3, 6), o kojoj drugi evanđelisti nisu vodili računa. Ivan Krstitelj poziva na korjenito obraćenje i za njegov znak uzima obredno pranje, pri čemu pojedinac ne pere samog sebe, kao što je to slučaj kod drevnih pranja, nego ga pere onaj kome je to povjereno u zadaću, kako bi Božja inicijativa u tom događaju spasenja bila jasno vidljiva. Moderni čovjek je suzdržan pred obraćenjem na koje poziva Ivan Krstitelj. Ponajprije stoga što je upakirano u pokornički obred. Nije li obraćenje, koje je povezano s jednim obredom, u opasnosti čovjeka otuđiti od njegove stvarne odgovornosti u svijetu? A onda i stoga što Ivanovo pokorničko propovijedanje ljudima suprotstavlja strašnog Boga. Obraćenje na koje Isus poziva je nešto potpuno drugačije. Ono je opredjeljenje za Božje kraljevstvo do samooplijenivanja i raspoloživosti za poticaje Duha; ono nije navezano ni na kakav izvanjski obred i otvoreno je »cijelom svijetu«. Prije svega, ono je odraz Božje »strpljivosti«. Obraćenje otvara za pravu ljubav i njoj je u službi. Tu više nema nikakve opasnosti otuđenja, naprotiv, čovjek je od sada pozvan pokrenuti svoje energije i upotrijebiti ih za konkretne i trajne projekte u službi pravoga sveopćeg bratstva, koje Bog u Isusu Kristu želi ostvariti.