Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119, 105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 11, 45-56)
U ono vrijeme: ⁴⁵ Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. ⁴⁶ A neki od njih odu farizejima i pripòvjede im što Isus učini. ⁴⁷ Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorahu: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj, pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!«
⁴⁹ A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ne znate ništa. ⁵⁰ I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« ⁵¹ To ne reče sam od sebe, nego – jer bijaše veliki svećenik one godine – proroka da Isus ima umrijeti za narod; ⁵² ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. ⁵³ Toga dakle dana odlučiše ubiti ga.
⁵⁴ Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
⁵⁵ Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. ⁵⁶ Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«
Poticaj na razmišljanje
Nakon »znamenja« Lazarova uskrišenja židovske su vlasti već bile odlučile ubiti Isusa, smatrajući ga opasnim čovjekom. Ako nastavi činiti čudesa, mnoštvo koje ga je već htjelo proglasiti kraljem, smatrat će ga osloboditeljem naroda i na taj način izazvati bijes Rimljana. Hram bi, posljedično, mogao biti razoren. Treba pod svaku cijenu izbjeći takvu opasnost.
Odluka pokazuje da je sljepoća glavarâ s obzirom na Isusa potpuna. Od prve pashe javno je govorio da je on novi hram, stjecište Izraela i cijelog čovječanstva, no oni nisu razumjeli njegovu riječ. Tada ustaje Kajfa i intervenira svojim autoritetom. U središtu njegova govora više nije optužba za bogohulstvo niti nezakonitost onoga što Isus čini; iz njegovih usta izlaze ‘državni razlozi’, riječi obilježene političkim interesom. Pojedinac mora biti žrtvovan »za« opće dobro. Pritom, a da to nije želio, postaje prorok.
Doista Isusovo je poslanje sabrati raspršene sinove i od svih njih načiniti jedan novi narod, u jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga. To se je uistinu dogodilo jer je on položio život »za« ljude. Tako na povijesnoj razini Isusovu smrt odlučuje Vijeće, no u stvarnosti – Ivan se odmah premješta na teološku razinu – Otac ostvaruje svoj naum spasenja, zahvaljujući Kristovu sinovskom prianjanju uz to njegovo djelo.
Molitva
Bože, naš Oče, u neizmjernosti svoje ljubavi izložio si svoga ljubljenog Sina odbacivanju i mržnji svijeta: obdari snagom svoga Duha nas koji, izabrani da budemo tvoji, želimo slijediti korake našeg učitelja, i pred svijetom koji te ne poznaje odvažno svjedočiti njegovu smrt i uskrsnuće.
Da, suobličeni njemu, mržnji suprotstavljamo ljubav, nasilju blagost, osveti oproštenje, neprijateljstvu mir, prokletstvu blagoslov. Ne dopusti da nas u času kušnje pobijedi strah, te ponovno upadnemo u grijeh nevjere i ravnodušnosti. Učini da ti sve više pripadamo i dolazimo k tebi, zajedno s tvojim Sinom, noseći na svojim rukama čitav onaj svijet koji ti neumorno ljubiš i želiš spasiti. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
Isus je umro da raspršene sinove Božje skupi u jedno. (Usp. Iv 11, 52).
