Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
U svojoj poruci za ovogodišnju korizmu u Godini Božje riječi, pod naslovom »Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka« (Ps 119,105), biskup Antun potaknuo nas je da se zajednički i pojedinačno hranimo Božjom riječju na »način na koji je Crkva od starine pristupala čitanju Svetog Pisma a koji se naziva lectio divina – božansko čitanje.«
Zbog opasnosti od zaraze koronavirusom onemogućeno nam je slušanje navještaja Božje riječi u liturgijskim slavljima u našim crkvama. Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u mračnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 13, 21-33. 36-38)
U ono vrijeme:
²¹ Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista , kažem vam: jedan će me od vas izdati!« ²² Učenici se zglédahu među sobom u nedoumici o kome to govori. ²³ A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila. ²⁴ Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj o kome to govori.« ²⁵ Ovaj se privinu Isusu na prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«
²⁶ Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« ²⁷ Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga. Poslije tog zalogaja uđe u nj Sotona.
Još mu Isus dometne: »Što činiš, čini brzo!«
²⁸ Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. ²⁹ Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za Blagdan!« – ili neka poda nešto siromasima. ³⁰ On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.
³¹ Pošto dakle Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin čovječji! I Bog je proslavljen u njemu! ³²Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi.
Da! Uskoro će ga proslaviti! ³³ Dječice! Još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. « ³⁶ Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?«
Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« ³⁷ Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« ³⁸ Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«
Poticaj na razmišljanje
Nakon pranja nogu i prvih naznaka izdaje (Iv 13, 10-11.18), Isus duboko potresen otvoreno izjavljuje: »jedan će me od vas izdati«. Te njegove riječi kao i njegova uznemirenost ostavljaju začuđene i zbunjene apostole koji nastoje identificirati izdajnika. U toj neugodnoj situaciji na vidjelo izlaze neke značajke života Dvanestorice s Isusom: Petrova inicijativa koja očituje njegov autoritet; odnos posebne bliskosti s Gospodinom jednog učenika; beskrajna nježnost Isusa koji, dok u Judi označava izdajnika, pruža mu umočen zalogaj, znak časti i poštovanja, posljednji čin kojim želi izazvati ljubav. Međutim, budući da Juda konačno odbija odgovoriti na Isusovu ljubav, sudbina Nazarećanina je zapečaćena, i on više ne želi čekati ni trenutka (r. 27b). Uostalom, uzimajući zalogaj prijateljstva a odbijajući Prijatelja, Juda više ne može ostati u krugu prijateljâ: »Odmah izađe. A bijaše noć.« Noć laži, mržnje koja izgoni u osamu, u kraljevstvo sotone.
Isus tumači smisao onoga što se događa. Upravo sada kad je Juda izašao izvršiti naum da izda svog Učitelja, Sin čovječji je proslavljen. U njemu je proslavljen i Bog, jer u predaji Sina na križ objavljuje vlastitu neizmjernu ljubav za čovječanstvo. Čas smrti i čas uskrsnuća zajedno su jedinstveni čas slave, blistavog očitovanja Boga koji je ljubav. S 33. retkom započinje Isusov oproštajni govor svojima. On zna da će ostaviti nepremostivu (r. 33a), i nužnu prazninu (r. 33b), ali koja nije konačna, kako pokazuje njegov odgovor Petru. U svojoj pak prenagljenoj velikodušnosti apostol pokazuje da ne može čekati, i proglašava se spremnim položiti život da bi mogao poći za Gospodinom. Međutim upravo se tu objavljuje nužnost odvojenosti od Krista: bez snage koja izvire muke i smrti, bez prisutnosti Duha, nitko nije u stanju ići za Kristom (»Pijetao neće zapjevati…« r. 38b).
Molitva
Gospodine Isuse, u ovaj sumrak vremena dijelimo s tobom večeru: no još uvijek ne shvaćamo tvoje otajstvo. Pa ipak činilo nam se da te odavno poznajemo.
A kad nam duboko potresen objavljuješ sámo naše otajstvo – zastrašujuću mogućnost izdaje i mržnje – uviđamo da si nas ti uvijek poznavao. Pomozi nam, Gospodine, prihvatiti istinu o zlu koje je u nama, a da pritom jedni druge ne gledamo s nepovjerenjem, da ne osjećamo očajno gnušanje prema sebi samima, da si ne umišljamo da smo drugačiji, bolji, spremni položiti život za tebe: pijetao neće zapjevati dok te ne zatajimo ne tri, nego bezbroj puta.
Daruj nam poniznu hrabrost da ostanemo u svjetlu one dvorane na gornjem katu: ondje nam se u tvom svjetlu objavljuje ono što jesmo; a vani je noć. Tada ćemo moći također razumjeti nešto o tebi koji si Prijatelj zauvijek i ne prestaješ nas privlačiti vezama dobrote: premda te se odričemo, ti ostaješ vjeran, jer ne možeš zanijekati sebe samoga.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!« (Rim 8, 32).