Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 14, 22-33)
U ono vrijeme: ²² Pošto je nahranio mnoštvo uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. ²³ A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. ²⁴ Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. ²⁵ O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Poticaj na razmišljanje
Isus se povlači na goru »nasamo, da se pomoli« (23. r.). Ta nas slika odvodi izvan prostora i vremena: izgleda da se sve zaustavilo u vječnom spokoju Sinovljeve tišine u Ocu. Čini se da za njega ne pada noć. Naprotiv, oni koji su uznemireni, su apostoli: brodica je šibana valovima, a pala je noć (24. r.). S Isusovim približavanjem sviće zora. No, time nevrijeme ne prestaje. Vanjskim i prirodnim pojavama pridružuje se ona najstrašnija, nutrina uznemirena nepredvidljivošću fascinantnog događaja: Isus im prilazi hodajući po moru (25. r.). Evanđelje na lapidaran način kaže: »Od straha kriknuše« (26. r.). Strah je čovjekovo drevno ropstvo, suprotstavljeno vjeri. Gospodinov odgovor – »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« (27. r.) – čini se da smiruje atmosferu.
Petar čini iznenađujući gestu ne po vjeri, već po nagonskoj želji za provjeravanjem. Odgovara naime: »Gospodine, ako si ti« (28. r.). Međutim, ljudsko poduzimanje nije mu dovoljno da pođe Isusu u susret. Strah ga potapa i samo ga spašava poniznost vjere. Razlog je odmah poznat: »Zašto si posumnjao?« (31. r.). U završnom činu poklonstva svi sudjeluju. Za sve »vjetar utihnu« (32. r.). U zoru je dakle nastupila bonaca: u svjetlu istine u Kristu, s Kristom i po Kristu čovjek nakon dokazivanja dobiva počinak srca u Bogu.
Molitva
Daj nam, Gospodine, pogled koji će nam omogućiti da vidimo tvoju ljubav u svijetu, unatoč tome što su ljudi zakazali. Daj nam vjeru da se pouzdajemo u tvoju dobrotu, unatoč našem neznanju i nemoći. Daj nam spoznaju, da mognemo nastaviti moliti srcem koje poznaje, i pokaži nam ono što svatko od nas mora činiti da što prije dođe dan sveopćeg mira (Iz svemira, astronauti Apolla 8, 24. prosinca 1968).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ne boj se jer ja sam s tobom« (Dj ap 18, 10)
