Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 15, 21-28)
U ono vrijeme: ²¹ Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. ²² I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« ²³ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu nato učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« ²⁴ On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« ²⁵ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« ²⁶ On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« ²⁷ A ona će mu: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« ²⁸ Tada joj reče: »O, ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Poticaj na razmišljanje
Nakon djelovanja i naučavanja na području Tiberijadskog mora, Krist se odvažio poći u pogansku zemlju, na feničko tlo u sastavu Sirije koje graniči s Galilejom. Tu se susreo sa ženom Kanaankom (Marko je naziva »Sirofeničanka«) koja mu se obraća molbenim povikom u kojem je uključeno priznavanje Kristova mesijanstva (»Sine Davidov«) i gospodstva. Ta bi činjenica, popraćena spoznajom da je bila riječ o đavolskom opsjednuću (smatralo se da su pogani pod vlašću sotone) i o pozivanju na božansko smilovanje, trebala biti dovoljna da poluči Kristovu naklonost. No on, koliko god bio došao »da razori djela đavolska« (1 Iv 3, 8), izjavljuje svoju trenutnu opredijeljenost za »izgubljene ovce doma Izraelova« (usp. Mt 10, 6). Ženina upornost i opravdanost njezinih razloga postižu željeni ishod a Gospodin priznaje njezinu »veliku vjeru«, koja dobrano nadilazi vjeru najboljih vršitelja zakona među Izraelcima koji su se, protivno, »sablažnjavali na riječi« Gospodinove (Mt 15, 12).
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, sine Davidov, primi našu molitvu. Ako ne dolazimo iz poganskih zemalja pogođenih zlom, ipak smo uvijek izgubljene ovce tvog stada. U našim nas srcima pritišće prošlost klanjanja krivim bogovima i nevjernosti. Nipošto nismo dostojni sjediti za sinovskim stolom, no i mrvica tvoga nebeskog kruha može nas otkupiti od naših zabluda i može nam darovati spasenje. Probudi u nama »veliku vjeru« Kanaanke, tako da možemo među ljudima svjedočiti o čudesima tvoje ljubavi. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!« (Mt 15, 22)
