Rođen je1090. godine kraj Dijona u Francuskoj. U djetinjstvu je bio pobožno odgojen te se 1111, godine pridružio redovnicima cistercitima i uskoro je bio izabran opatom samostana u Clairveauxu. Svoju je subraću radom i primjerom usmjeravao gajenju kreposnog života. Kad su u Crkvi nastali raskoli , proputovao je Europom i učvršćivao mir i jedinstvo. Napisao je mnoge teološke i asketske spise. Umro je 1153. godine.
Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 22, 1 – 14)
U ono vrijeme: U ono vrijeme:¹ Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: ² »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. ³ Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. ⁴ Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’
⁵ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. ⁶ Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. ⁷ Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. ⁸ Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. ⁹ Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ ¹⁰ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
¹¹ Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. ¹² Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?’ A on zanijemi. ¹³ Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ ¹⁴ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Poticaj na razmišljanje
Isus je ovu prispodobu ispripovjedio svojim jeruzalemskim slušateljima u predvečerje svoje muke i svoje smrti. Kraljevstvo je nebesko, veli Isus, kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Pošto sve pripravi posla sluge ‘da pozovu uzvanike’, odnosno ‘da pozovu pozvanike’ (tako veli grčki tekst). Možda želi naglasiti da je kralj načinio popis gostiju koji, na neki način, imaju razloga biti pozvani. Bilo kako bilo, očita je gesta priznanja i dobrohotnosti od strane kralja. ‘Volja’ pozvanih nije samo odbijanje. Neki imaju na pameti sasvim nešto drugo – obaviti neke osobne poslove -, i ne žele gubiti vrijeme. Drugi imaju neprijateljske namjere: vrijeđaju kraljeve sluge i čak ih ubijaju. Oni dakle ne samo da iskazuju ravnodušnost prema kralju već i nasilničko ponašanje. Kralj pak s svoje strane odlučno odgovara (usp. r. 7).
Time se otvara drugi dio prispodobe (r. 8-10). Kralj se sada ponaša drugačije nego u odnosu na prve uzvanike. Proširuje poziv na »dobre i zle« (r. 10.) Na taj način prispodoba otkriva srce »Oca nebeskoga koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, pravednicima i nepravednicima« (Mt 5, 45). Gozba gubi elitistički smisao i odlučno očituje smisao sveopćeg poziva. Dvorana se ispuni uzvanicima.
Da bismo razumjeli treći dio prispodobe (r. 11-14) – kralja koji ulazi da ‘vidi’ uzvanike i pronalazi jednoga bez svadbenog ruha – valja se podsjetiti da na Istoku kralj, osim što bi ‘pozivao uzvanike’ redovito bi svakom uzvaniku darivao odjeću za gozbu. Ako je to ovdje slučaj, uzvanik nije prihvatio darovanu odjeću te je ušao prezrevši kraljev prijateljski čin, gotovo nametnuvši kralju svoju nazočnost.
Molitva
Gospodine, Ti koji želiš da dobrom pobijedimo zlo i da molimo za onoga koji nas progoni, smiluj se mojim neprijateljima i smiluj se meni; i dovedi ih sa mnom u Tvoje nebesko kraljevstvo. Ti kome su drage molitve tvojih slugu, jednih za druge, spomeni se svoje velike dobrohotnosti: smiluj se onima koji me spominju u svojim molitvama i kojih se ja spominjem u mojima. Ti, Gospodine, koji gledaš na dobru volju i na dobra djela, spomeni se, kao da ti se oni obraćaju molitvom, na one koji ti iz opravdanog razloga, ma kako sitan on bio, ne posvećuju vrijeme za molitvu.
Spomeni se, Gospodine, djece, odraslih i mladih, zrelih i starih, gladnih, žednih i golih, bolesnih, zatvorenika i stranaca, onih bez prijatelja i onih nepokopanih, ostarjelih i bolesnih, đavlom opsjednutih, onih koji su u napasti da si oduzmu život, onih koje napastuje duh nečistoće, očajnih i onih čiji su duh i tijelo u sumnji, slabih, onih koji su mučeni po zatvorima, osuđenih na smrt; siročadi, udovica, prosjaka, onih koje rađaju i dojenčadi, onih koji su prisiljeni na ropstvo, onih koji su stjerani rudnike, onih koji su stjerani u samoću. (Lancelot Andrews).
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!« (Mt 22, 9).
