DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 18, 21-35)

Luca Signorelli,
Zajedništvo apostola, 1512.

U ono vrijeme: ²¹ Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« ²² Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.²³ Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. ²⁴ Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. ²⁵ Kad nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. ²⁶ Nato sluga pade ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ ²⁷ Gospodar se smilova tome sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. ²⁸ A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ ²⁹ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i vratit ću ti.’ ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. ³¹ Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. ³²Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ ³⁴ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«


Poticaj na razmišljanje

Nalazimo se u srcu Matejeve ‘besjede o Crkvi’ koja je ovoga puta upućena braći koja žive zajedno. Petrovo pitanje je jasno (r. 21). Ono postavlja problem granice, količine oproštenje. Kao da u njemu čujemo riječi: Pazi spreman sam te podnositi do određene mjere, a onda dosta! Strpljenju ima kraj! Isus odgovara na sebi svojstven način – prispodobom (r. 23-34). To je vrsta drame u tri čina, a njezini likovi su kralj i njegove sluge.
Prvi čin: kralj odlučuje urediti račune sa svojim slugama. Dovedoše mu jednog slugu sa silno velikim dugom, deset tisuća talenata, koji je bilo nemoguće isplatiti. Jedan talenat je odgovarao otprilike težini od 36 kg srebra, odnosno deset tisuća denara; a ako je 1 denar bio prosječna dnevna plaća jednog radnika, sluga ne bi imao dovoljno godina života da svojim radom isplati taj dug! Prijedlog sluge da će vratiti sav dug, stoga je potpuno besmislen. No ono što začuđuje je postupak kralja, koji se u jednom trenutku sažalio. To je prvi obrat koji se traži od Petra i svakog drugog učenika: priznati se dužnikom, koji ni na koji način ne može vratiti svoj dug, i kojega je Bog obdario ‘nad-darom’, nezasluženim i potpuno besplatnim. No, nakon što se izvrši prvi obrat, potrebno je učiniti drugi obrat, a to je uzajamno bratsko opraštanje bez granica: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam« (r. 22).
Ulazimo u drugi čin drame: kralj je iščeznuo s pozornice, ostali su samo sluge. Onome komu je oprošten silno veliki dug, netko je dugovao sto denara. Bilo bi dovoljno samo malo strpljenja, baš onako kako to s razlogom traži dužnik, i sve bi se moglo riješiti. Ali – evo prave drame! – prvi sluga ne želi čekati i zahtijeva, i to nasilnim putem, da mu se dadne ono što smatra da je njegovo.
Posljednji čin prispodobe – suvišno je reći – je posljedica zloga postupanja sluge. Kralj donosi doista tešku presudu (r. 34), a razlog za nju je u tolikoj mjeri općeprihvaćen da biva izrečen zaključnim retoričkim pitanjem (r. 33).


Molitva

Presveti naš Oče: Stvoritelju, Otkupitelju, Tješitelju i Spasitelju naš. »Otpusti nam duge naše«: po tvom neizmjernom milosrđu, po muci svoga Sina i po zagovoru i zaslugama Blažene Djevice Marije i svih tvojih svetih. »Kako i mi otpuštamo dužnicima našim«. Amen (Sv. Franjo Asiški).


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Misli na konac svoj i prestani s mržnjom« (Sir 28, 6)