Subota dvadeset i četvrtog tjedna kroz godinu

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 8, 4-15)

Marten van Valckenborch: Prispodoba o sijaču, 1590.

U ono vrijeme: ⁴ Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, Isus im prozbori u prispodobi:
⁵ »Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pad uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. ⁶ Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. ⁷ Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. ⁸ Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
⁹ Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama „da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju“. ¹¹ A ovo je prispodoba: sjeme je Riječ Božja. ¹² Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. ¹³ A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. ¹⁵Oono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«


Poticaj na razmišljanje

Kad bi se, kako to predlažu oci pustinjaci, prije negoli progovorimo zapitali s kakvom nakanom to činimo, veoma brzo bismo postali šutljiviji: naše riječi često nisu ništa drugo nego brbljarije ili, još, gore, zle riječi. Sasvim drugačija je riječ Božja. Ona je u svemu, uvijek, priopćavanje Boga, njegova nauma i njegove volje. A nije li možda priopćavanje stavljanje u ono što je zajedničko. Bog dakle po svojoj Riječi ono što je njemu vlastito »daje svima u posjed«.
Ponuđeno zajedništvo je kao razbacano sjeme: u sebi samom nosi život koji će se roditi, no ostaje tek ponuda sve dok ne naiđe na tlo – srce čovjeka – u kojem će proklijati. Ako je ono tvrdo i ugaženo kao put, Riječ će biti oduzeta: mi ćemo se naći još više zatvoreni i sebični jer smo odbacili zajedništvo s Bogom. Ako je naše srce površno, Riječ se ne može ukorijeniti: još više ćemo biti usamljeni jer nismo načinili prostora za Gospodinovu prisutnost. Ako je naše srce ugušeno brigama kako uspjeti i kako lagodno živjeti, Riječ neće moć rasti: prava će mu radost ostati zapriječena, ugušena obmanama i priviđenjima. No, blago nama ako budemo htjeli Bogu dati srce koje je spremno slušati! Tada će doći Sin, živa Riječ, i u nama će rasti ‘utjelovljujući se’ u naš život, u naše odnose, u mnoge naše događaje.


Molitva

Isuse, božanski Sijaču, dođi dovršiti svoj posao na njivi koja smo mi. Pripravi tlo, oslobodi ga od trnja i kamenja, zaori dubokim brazdama tvrdu zemlju, okopaj, poravnaj busenje a onda, hodajući poljem dugim koracima, uzvišenim pokretom tvojih dugih ruku razbacuj po njoj sjeme.
Isuse, božanski Sijaču i sjeme vječnoga života, dođi, u ovaj milosni čas, sijati u naša srca tvoju Riječ, tebe samoga, i učini da proklijemo, procvjetamo i budemo plodonosni u zemaljskoj crkvi koja hodočasti u nebeske žitnice. Amen.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Sjeme u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.« (Lk 8, 15)