Ponedjeljak dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 10, 25-37)

U ono vrijeme: ²⁵ Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« ²⁶ A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« ²⁷ Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« ²⁸ Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
²⁹ Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« ³⁰ Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. ³¹ Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. ³² A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. ³³ Neki Samaritanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se ³⁴ pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. ³⁵ Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« ³⁶ »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« ³⁷ On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«


Poticaj na razmišljanje

Zakonoznanac postavlja pitanje od najveće važnosti, ono o vječnom životu i kako ga postići, premda mu nakana nije bila baš iskrena (r. 25.). Isus odgovara protupitanjem, kojim kao da mu kaže: »Ti si zakonoznanac, sigurno znadeš odgovor na svoje pitanje«. Iznenađen protupitanjem, zakonoznanac mora ući u igru. Zapravo je izvrsno odgovorio, spajajući zajedno dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu (usp. Pnz 6, 5; Lev 19, 18), zavrijedivši Isusovu pohvalu (r. 29.), Ohrabren time postavlja drugo pitanje: Kako da odredim tko je »moj bližnji«?. Čini se da se misli na pitanje da li se kao ‘bližnji’ smatraju samo »sinovi svog naroda«, kako se čita u Mojsijevu Zakonu (Lev 19, 18), ili se pojam proširuje i na strance koji borave u Izraelu: (Lev 19, 34; usp. Pnz 10, 19). Isus odgovara prispodobom o milosrdnom Samaritancu, u kojoj poučava tri stvari: da je bližnji svaki čovjek (r. 30. ); da to shvaća jedan Samaritanac, mnogo nestručniji od zakonoznanca, svećenika ili levite; a iznad svega pokazuje da se pitanje ne treba postaviti u odnosu prema sebi, već prema drugome, odnosno da valja pitati ne tko je moj bližnji, nego kako da ja drugome budem bližnji. Ljubav ovdje znači ‘imati milosrđa’ za onoga koji trpi, i drugome učiniti ono što bi svatko želio da se u potrebi učini njemu. Isusov odgovor na početno pitanje u bîti glasi: »Ima život vječni tko god se brine za život bilo kojeg čovjeka u potrebi«. Paradoksalno, da bi se imao život, mora ga se dati.


Molitva

Osvjetljavajući naše živote svjetlom ovih poruka, možemo vidjeti njihova pozitivna ostvarenja, prigode u kojima smo postali bližnjima, i one druge u kojima je možda prevladala zatvorenost, diskriminacija, strah da će nas uznemiriti onaj koji u raznim nevoljama očekuje našu pomoć. Zahvalimo Gospodinu za učinjeno dobro i zatražimo oproštenje za propuste. Zazovimo Duha Svetoga, koji je »životvorac« i izvor ljubavi, da otvori naša srca kako bismo opazili ljude u potrebi, da nas nadahne na prikladne pothvate i da snagu ljubavi našem srcu da ih ostvari. Iznad svega pak uzdignimo molitvu hvale Gospodinu, koji nam je objavio put života i koji je u povijesti Crkve podigao vojsku svetaca i svetica, koji su slijedili primjer milosrdnog Samaritanca.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

» To čini i živjet ćeš« – »Idi pa i ti čini tako! (Lk 10, 28.37)