Utorak dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!

Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.


Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 10, 38-42)

Johannes Vermeer: Isus s Marijom i Martom, 1655.

U ono vrijeme: ³⁸ Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. ³⁹ Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. ⁴⁰ A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« ⁴¹ Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, ⁴² a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«


Poticaj na razmišljanje

Isus stiže u Betaniju. Tu ga ugostiše dvije sestre Marta i Marija; o bratu Lazaru se ne govori. Marta je prva: »Ona ga primi u kuću« (r. 38). Marija ga prihvaća slušanjem: »Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu« (r. 39). Reklo bi se da Isus uživa potpuno i skladno prihvaćanje: Marta se brine za materijalno, Marija za duhovno; jedna radi kućne poslove, druga uzdiže Učitelja kao njegova učenica (usp. Dj 22, 3), koju Isus počašćuje izvornom gestom, jer – suprotno rabinskom običaju – zadržava se da pouči jednu ženu.
Ravnoteža se je poremetila kad Marta, koje se je preopteretila poslom, prilazi Isusu i upućuje mu riječi koje očituju ljutnju na sestru – »ostavila me samu posluživati« – i pomalo nepristojan stav prema gostu, koji se gotovo pretvara u prijekor: »Gospodine, zar ne mariš… Reci joj dakle da mi pomogne.« (r. 40). Za Martu, čini se da se gostoprimstvo svodi na materijalne stvari. Marija bi joj trebala pomoći, umjesto da visi na Učiteljevim ustima. Sâm bi joj gost trebao prenijeti naredbu da pođe raditi za njega, a on bi trebao ostati sâm čekajući ručak.
Isus, koji je dosad poučavao Mariju, sada daje lekciju Marti. Obraća joj se srdačno: »Marta, Marta«, i daje joj na znanje da je loše odabrala, dajući prednost »mnogim stvarima« pred jedinom stvari »koja je potrebna« (r. 41s.). Mariju pak hvali jer je odabrala »bolji dio« (r. 42).


Molitva

Ako podanašnjujući dvije prethodne poruke – o ruci koja daje i uhu koje prima – potvrdimo u nama dobar stav, dajmo hvalu Ocu. Zatražimo pak oproštenje za možebitne nedostatke velikodušnosti ili što se možda prema gostu nismo odnosili kao prema osobi koju treba prihvatiti srdačnom dobrohotnošću. Kako u nama ugošćujemo Gospodina, koje se uprisutnjuje u svojoj riječi, u euharistiji i u braći? Iz zaključaka tog ispita savjesti proizaći će traženje oproštenja, ako smo zakazali, Duh Sveti «dragi nebeski gost», osposobit će nas za prihvaćanje i molitvu zahvaljivanja i hvale.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo« (Lk 10, 41).