Dragi vjernici i svi koji sa zanimanjem pratite internetski portal Požeške biskupije!
Tijekom ove Godine Božje riječi »želimo u župama i obiteljima, u skupinama i pojedincima naše Biskupije, usred žurbe i buke svijeta, pronalaziti vrijeme sabranosti i tišine, čitanja i razmišljanja Svetog pisma, da bismo u svjetlu Božje objave bolje razumjeli njegov naum o nama, novim opredjeljenjem živjeli svoj kršćanski poziv, i bili potpunije dionicima spasenja, ostvarenog u Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka.« (Proglas otvorenja Godine Božje riječi u Požeškoj biskupiji).
Radi toga, pored nedjeljnih cjelovitih liturgijskih čitanja i njihova razmatranja po metodi lectio divina svakodnevno stavljamo na našu biskupijsku web-stranicu evanđelje koje se toga dana čita u svetoj misi, kako biste odvojili određeno vrijeme i u svojim ga domovima čitali, zatim uz pomoć malog komentara koji ga slijedi razmišljali i njegov sadržaj usvojili za život, te zaključili s dodanom molitvom.
Neka na taj način Božja riječ u trenutnim životnim okolnostima bude svjetiljka, ohrabrenje i utjeha na našem životnom putu.
Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 4, 5-15a)
U ono vrijeme: ⁵ Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. ⁶ Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. ⁷ Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« ⁸ Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. ⁹ Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. ¹⁰ Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.« ¹¹ Odvrati mu žena: »Gospodine, tȁ nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? ¹² Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sâm je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« ¹³ Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. ¹⁴ A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati ostat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.« ¹⁵ Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.«
Poticaj na razmišljanje
Evanđelist u svakodnevnim događajima otkriva objavu velikog otajstva Isusove osobe. Podne je, pokraj zdenca u Siharu (r. 5; usp. Post 48, 22) događa se susret i odvija neobičan razgovor (r. 8) žene Samarijanke i Židova (r. 9), koji je »prorok« (r. 19), veći od Jakova (r. 12), štoviše »Krist« (r. 29). Kasnije dolaze učenici (r. 27-38), na koncu drugi Samarijanci, ženini sugrađani (r. 40-42): uski tradicionalni obzori širom se otvaraju univerzalnosti. Tko je dakle taj Učitelj koji se usuđuje razgovarati sa ženom (r. 27), k tome još i Samarijankom, tj. krivovjernicom, štovateljicom idolâ (r. 17-24; usp. 2 Kr 17, 29-32) i grješnicom (r. 18)? Same osobe koje su ga susrele proglašavaju ga »Spasiteljem svijeta« (r. 42): to je vrhunac pripovijesti i njezina teološkog sadržaja. Pa ipak Isus se pojavio kao obični putnik koji ne oklijeva zaprositi malo vode. Ni ta činjenica nije bez značenja. Njegova žeđ – a to je žeđ spasiti čitavo čovječanstvo – upućuje na brojne odlomke Starog zavjeta. Kod gorućeg grma, Mojsije, određen da bude vođe izabranog naroda u izlasku, pitao je Boga da mu objavi ime; to pitanje napokon dobiva odgovor: »Ja sam, ja koji s tobom govorim« (r. 26; usp. Izl 3, 14). Na sjenu grijeha Mesija baca svjetlo nade: obraćenje otvara put za klanjanje Ocu »u duhu i istini« (r. 23; usp. Hoš 1, 2; 4, 1). Sada se dovršava duga povijest želje i napora, vjere i bezvjerja. Punina je u susretu s Kristom, čije riječi su djela: na Kalvariji će poteći izvor žive vode, u muci će potpuno biti utažena njegova glad i žeđ za voljom Očevom (r. 28; Iv 19, 28). Iz njegove smrti rađa se život za sve –svaki čovjek se već sada može smatrati »izabranim«, ljubljenim -, trud njegova sijanja donosi učenicima radost žetve (r. 38) i svjedočanstva, kako to žena Samarijanka daje naslutiti u svom zanosu prave misionarke (r. 28).
Molitva
Sveta Terezijo od Isusa, zaštitnice požeške Katedrale, tebe je Bog obasuo posebnim milostima. U velikim poteškoćama života darovao ti je iskustvo svoje blizine i jasnoću da je našem nemirnom srcu samo on dostatan. Pomozi da i nama Bog bude blizu u životnim nevoljama, te tražimo samo njega, i tako postignemo istinsku sreću sada i u vječnosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Samo je Bog dostatan« (Sv. Terezija Avilska).
