Sv. Ivan Pavao II., papa

Karol Józef Wojtiła rođen je 18. svibnja 1920. godine u poljskom gradu Wadowice. Za svećenička je zaređen u Krakowu 1. studenoga 1946. godine, a za biskupa 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu: Papa Pavao VI . imenovao ga je krakowskim nadbiskupom 13. siječnja 1964. godine. Isti ga je papa kreirao i kardinalom. Za papu je izabran 16. listopada 1978. godine kao 263. nasljednik sv. Petra. Umro je 2. travnja 2005. godine. Blaženim ga je 1. svibnja 2011. godine proglasio papa Benedikt XVI., a svetim papa Franjo. 27. travnja 2014. godine.


Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 12, 49-53)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: ⁴⁹ »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! ⁵⁰ Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!« ⁵¹ »Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. ⁵² Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – ⁵³ otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«


Poticaj na razmišljanje

Kakav je ‘mir’ Krist došao donijeti na zemlju, on koji je nazvan »knez mira« i koga Pavao predstavlja kao Onoga koji je, rušeći razdjelni zid, uspostavio vremena mesijanskog mira? Veoma je lako uljepšavati dar mesijanskog mira, nastojeći ga lišiti bogatog značenja i prilagoditi ga našim kratkovidnim gledanjima, našim sebičnim iščekivanjima. Mir po mjeri čovjeka ne odgovara uvijek daru mira kojega Bog, po Isusu Kristu, želi osigurati cijelom čovječanstvu. Mir što ga Isus naviješta i daruje, je mir koji dijeli! On je u stanju čak izazvati podjele unutar svake pojedine osobe. Pod tim vidom je osobito znakovito ono što je proživio prorok Jeremija, kojega je riječ Gospodnja otrgla od njega samoga, od ljudskih planova, od njegovih opravdanih želja, da ga u potpunosti uvuče u povijest njegova naroda. Mir što ga Isus naviješta i daruje, je mir koji dijeli! On izaziva podjele u međuljudskim odnosima: to je Isus jasno izjavio na drugim mjestima svog evanđelja, a ovdje to snažno potvrđuje: »Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice«. Ovdje nije teško uočiti apsolutno prvenstvo riječi Božje u životu vjernika i krajnju učinkovitost evanđeoskog poziva kad se on mora suočiti s zemaljskom logikom koja se ravna po sasvim drugim mjerilima. Mir što ga Isus naviješta i daruje, je mir koji dijeli! On izaziva podjele između skupine i skupine, između zajednice i zajednice, između naroda i naroda, baš po novosti koju donosi svijetu i po sablazni onog ‘vazmenog otajstva’ koje – njemu kao i nama – predstavlja prvi i nezamjenjivi kriterij svakog ljudskog ponašanja.


Molitva

Svemogući Bože! U svetom Ivanu Pavlu II., papi, utemeljitelju Požeške biskupije, darovao si nam mudroga učitelja, revnoga pastira, snažnoga svjedoka tvoje istine o čovjeku i velikog prijatelja hrvatskog naroda. Zahvaljujemo ti što si ga u ljubavi za Crkvu obdario milošću da bude dionikom spasonosnog trpljenja tvoga Sina, nepokolebljiv u nadi uskrsnuća. Daj da po njegovu zagovoru širom otvorimo vrata Kristu u osobnom i obiteljskom životu, u svojoj župi i biskupiji te da neumorno izgrađujemo civilizaciju ljubavi i promičemo kulturu života. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.


Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Nisam došao donijeti mir, nego razdjeljenje« (Lk 12, 51).