Rođen je u Panoniji oko. 316. godine u poganskoj obitelji. Primivši krst i odrekavši se vojničke službe, osnovao je samostan u gradu Ligugé u Francuskoj, gdje je provodio monaški život pod ravnanjem sv. Hilarija. Zatim je postao svećenikom i izabran za biskupa Toursa. Davao je primjer dobra pastira, osnivao je samostane, poučavao kler i blagovjesnikom bio siromasima. Umro je 397. godine.
Čitanje svetog evanđelja po Luki (Lk 17, 11-19)
U ono vrijeme: ¹¹ Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. ¹² Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko ¹³ i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« ¹⁴ Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se. ¹⁵ Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. ¹⁶ Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. ¹⁷ Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? ¹⁸ A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« ¹⁹ A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«
Poticaj na razmišljanje
Ovaj događaj spominje jedino Luka i smješta ga u vrijeme Isusova putovanja u Jeruzalem. Deset gubavaca dolazi Isusu ususret, ostajući na propisanom odstojanju jer ih je zakon smatrao obredno nečistima i isključenima iz društvene zajednice. I Bog za njih ostaje udaljen jer se bolest smatrala Božjom kaznom. Osuđeni biti na rubu društva, gubavci se sada obraćaju Isusu, čije ime znači ‘Bog spašava’, vapeći: »Smiluj nam se!« (r. 13). To je molitva koju pobožni Izraelac upućuje Gospodinu Bogu da se spomene siromaha i potrebitoga. Njihov zahtjev je smion i pun pouzdanja. Čim ih je Isus ugledao, poslao ih je svećeniku koji po zakonu utvrđuje nestanak bolesti i vrši obrede čišćenja kojim se izopćenik vraća u krilo zajednice. I gle, oni tijekom puta ozdravljaju. Isus, dakle, pokazuje da je iščekivani Mesija koji ima moć uništiti opaku bolest. Međutim, samo se jedan od njih, Samaritanac, »vratio slaveći Boga u sav glas« (r. 15) zahvalan Isusu za ozdravljenje. On, krivovjernik, nežidov, priznaje u Isusu iščekivanog Mesiju, koji pobjeđuje i gubu, najgoru nečistu bolest. U tom trenutku Luka naglašava Isusovo razočarenje koje se očituje u neugodnim pitanjima. Ta su pitanja upućena i nama danas, i traže naš odgovor. » Zar se ne …? A gdje su …? Ne nađe li se…?« (r. 17s.). Isus je razočaran jer jedini koji je zahvalan jest tuđinac, a njegovi sunarodnjaci osuđeni zahtijevaju osuđeni kao svoje pravo, budući da su članovi izabranog naroda i, shodno tome, ne otvaraju se daru Boga koji se u Isusu približava svakom čovjeku da ga učini potpuno ‘živim’ na slavu Božju. »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« (r. 19), Isus veli ozdravljenom gubavcu. »Ustani, uskrsni!«, govori Isus svakome koji mu se približi u vjeri da je on Emanuel, s-nama-Bog.
Molitva
Gospodine. Bože naš ti si jedan jedini. Ti si odgojio svoj narod da prizna da samo ti apsolutno jesi i da izvan tebe život nije moguć. Učini da slušamo tvoj glas i ponizno prihvatimo učiniti ono što može koristiti našem istinskom dobru. Daruj nam oči da otkrijemo čudesa koja činiš u nama da nas ozdraviš od bolesti našeg grijeha. Pobudi u nama živu i duboku zahvalnost za tvoju snažnu i lijepu ljubav, koja se očitovala u Isusu Kristu. Spomen na tvoga Sina, koji je poslan k nama da imamo život u izobilju, neka ispuni naše srce nepogrješivom nadom koju ništa nikad neće moći ugasiti, sve dok se zauvijek ne zaori naš zahvalni hvalospjev u sjaju vječnoga života. Amen.
Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:
»Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« (Lk 17, )
