Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Petak
Svagdan
Čitanja: Post 49, 2. 8-10; Ps 71, 1-2. 3-4ab. 7-8. 17; Mt 1, 1-17.
Evanđelje dana (Mt 1, 1-17)
„Rodoslovlje Isusa Krista, Sina Davidova.“
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
Razmišljanje
Kako je dugo Isusovo rodoslovlje koje do nosi današnje Evanđelje! Mislim da nitko od nas ne poznaje tako dugo vlastito obiteljsko rodoslovlje. Baka i djedova se možda još i sjećamo, eventualno pradjedova i prabaka, no vjerujem da rijetki zagledaju dublje u vlastitu povijest. Isusov životopis navodi tri o puta po četrnaest generacija, ukupno dakle, 910 do četrdeset i drugog koljena. Praktički se navodi neprekinuti krvni niz koji počinje od Abrahama, kojemu je Bog dao obećanje da će njegovo potomstvo biti brojno poput zvijezda na nebu. Može se reći da je već onda, u počecima Isusove loze, učinjeno čudo jer je Abrahamova supruga, koja je bila smatrana nerotkinjom, začela dijete tek u svojoj starosti. Njezin sin Izak rodio se jer se čudo. dogodilo
Ako razmotrimo, makar i samo površno, povijest spasenja počevši od Abrahama, nije teško uočiti da su u toj povijesti sudjelovali razni ljudi, i to ne baš savršeni.
Sam Abraham, kojeg Židovi još uvijek smatraju ocem nacije, uopće nije imao tako blistavu biografiju. Bilo je svega u njegovu živo tu. Bilo je trenutaka kada je bio vjeran, odan i poslušan, čak do te mjere da je bio spreman prinijeti Izaka, svoga sina jedinca, kao žrtvu paljenicu, iako je o njemu ovisilo ispunjenje obećanja da će mu potomstvo biti brojno. Pa ipak, ovaj uzor poslušnosti, sudionik saveza Izraelaca s Bogom (obrezanje), imao je svoje trenutke slabosti, straha, pa čak i neposluha. Kad je napuštao kuću svojih očeva, trebalo je da ne uzima ništa na put, ali on je – nažalost – uzeo dio svoga imanja. Životinje koje je uzeo, kasnije su mu, u vrijeme suše i gladi, bile na teret. To je pak povuklo za sobom daljnje posljedice. Iz straha je zanijekao svoju suprugu, rekavši da mu je sestra i umalo je došlo do tragedije jer je mogla postati jedna od priležnica poganskog vladara. Zatim je tu i priča s konkubinom Hagar i njezinim sinom, koje je Abraham protjerao u pustinju po želji svoje zakonite supruge Sare. Dječaka je jako volio, pa nije čudno što je volju svoje supruge sproveo s velikom boli u srcu. Na išao se u ovoj teškoj situaciji jer je posumnjao u riječi Boga, koji mu je obećao potomstvo, a zatim je nastupilo razdoblje kada se dugo vremena nije događalo ništa.
Htio je nekako pomoći Bogu u realiziranju obećanja, no dogodilo se nešto vrlo nepredvidivo, za sve bolno, unatoč tome što je početak bio dogovoren sa Sarom. Ali ne i s Bogom! Zapravo, Sara je bila ta koja je došla na ideju da se ropkinja upotrijebi da rodi Abrahamu potomka, da bi se kasnije ta konkubina okrenula protiv nje. Duga je to priča, no ipak, vrijedno je prisjetiti se kako je to bilo na početku Isusova rodoslovlja.
U njemu su bili obični ljudi sa svojim usponima i padovima, ali Bog unatoč tome ispunjava svoje obećanje, iako čovjek tako često posrće. Slično je i u našim životima. Imamo toliko iskrenih namjera, tako puno dobrih i divnih planova, tijekom svake ispovijedi toliko puno obećanja kako ćemo se popra viti, i za koji trenutak opet padamo u sljedeći grijeh, u sljedeću manju ili veću zamku koju nam postavlja Sotona. Iako svakodnevno molimo Boga da ne pokleknemo pred iskušenjima, svejedno najčešće bude tako. o Bog ostaje vjeran i zato je potrebno da i mi Njemu ostanemo vjerni bez obzira na sve. On, Isus Krist, je Onaj koji ulazi u povijest normalnih ljudi, kako bismo mi, nesavršeni, mogli ući u Njegovu povijest.
Možda je vrijedna spomena i priča o kralju Davidu, koji je počinio strašan grijeh, ne samo preljuba, nego čak i podmuklog ubojstva vjernog si ratnika Urije, supruga njegove izabranice Bat-Šebe. Njegov sin Salomon, poslovični mudrac, također je, unatoč daru mudrosti koji je od Boga primio, pod kraj svoga života zloupotrijebio taj dar. Poslužio mu je kao povod za oholost, i opet je pošlo po zlu.
Bez obzira na to kakvi su bili naši preci, neovisno o tome koliko je zla bilo u našem živo tu, Bog nas nikada ne napušta. U najgorem slučaju izlažemo se nepotrebnom riziku, ne voljama, poteškoćama koje bi se dale izbjeći kada bismo bili slobodni od sklonosti grijehu naslijeđene od svojih predaka. Važno je jedino to da ne okrećem leđa Bogu.
Gospodine Isuse Kriste, molim Te da se udo stojiš svaki dan nanovo rađati u mome srcu i posvećivati povijest moga života. Amen. A.S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2021. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
